Omladinski program BHRT-a donosi još jednu pozitivnu priču koja se tiče mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Ovog puta razgovarali smo sa doktoranticom socijalne psihologije Univerziteta u Beogradu, Almom Jeftić. Povod našeg razgovora je istraživanje koje sprovodi Međunarodni hrišćanski univerzitet u Tokiju, a u čijem timu je i Alma Jeftić.
Pripremio: Imran Maglajlić
Alma Jeftić, rođena Zeničanka, istraživačica je u oblasti psihologije mira koja radi na prestižnom “International Christian University” u Tokiju, i dio je eminentnog tima stručnjaka koji rade na međunarodnom istraživanju o koronavirusu. Međutim, istraživanje u Tokiju samo je jedan od koraka koje je Alma napravila u svojoj dosadašnjoj karijeri. Dobitnica je značajnih stipendija za najbolje i talentovane studente, provodila je istraživanja na Univerzitetu u Gracu i Školi za psihologiju Univerziteta Sussex u Velikoj Britaniji. Autorica je knjige “Social Aspects of Memory. Stories of Victims and Perpetrators from Bosnia and Herzegovina”, koju je objavio britanski akademski izdavač Routledge.
Od završetka osnovnog studija psihologije do danas, radila je mnogo toga, od volontiranja do asistentice na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Svako profesionalno iskustvo, te boravci u Velikoj Britaniji i Austriji, pomogli su joj da stekne mrežu saradnika i otvori vrata jedne potpuno nove akademske zajednice:
”Povezanost sa istraživačkim timom sa kojim radim se dogodila (za razliku od veċine drugih) sasvim slučajno i to nakon što je profesor psihologije Andreas Lieberoth sa Aarhus univerziteta u Danskoj na Facebook grupi koja okuplja psihologe zainteresirane za metodologiju istraživanja objavio inicijalnu ideju za međunarodnu studiju stresa i situacije izazvane pandemijom. U roku od tri dana se formirala grupa psihologa sa univerziteta iz 45 različitih zemalja koji su prihvatili da rade na ovom istraživanju. I tu smo zajedno veċ dva mjeseca a za prve rezultate (za sada samo zemalja članica Evropske unije a zatim i ostalih) zainteresirao se i Evropski parlament. Iako izgleda jednostavno i možda naivno (posebno sada kada se dosta toga istražuje vezano za pandemiju), ovo je primjer kako open science može doprinijeti podizanju svijesti prema istraživačkom radu i psihologiji. Trenutno radimo na naučnom radu i još nekoliko dodatnih istraživanja u manjim grupama”, kaže Alma.
Njena uloga je da koordinira istraživanje u Bosni i Hercegovini. Cilj istraživanja je ispitivanje psiholoških posljedica krize izazvane pandemijom, pri čemu u obzir uzimaju kulturološke razlike, osobine ličnosti, usamljenost, percipirani nivo stresa, povjerenje u vladu, zdravstvene institucije i spremnost na poštivanje propisanih mjera izolacije i/ili karantina:
”Ovo je globalno i veliko istraživanje i naš cilj je prikupiti podatke i analizirati ih, ali pri tome omogućiti svima koji se bave ovom temom da pristupe podacima i rade nova, dodatna istraživanja. Prikupljanje podataka se nastavlja sve do kraja maja ove godine, s tim što u BiH radimo i posebno, dodatno ispitivanje utjecaja izolacije (kao jedne od mjera suzbijanja širenja virusa) na osobe koje su preživjele rat (1992-1995). Dakle, pored glavnih ciljeva istraživanja u BiH ċemo ispitivati i kako se sa mjerama izolacije nose osobe koje su bile izložene ratnoj traumi, te na koji način novonastala situacija može djelovati kao određeni podsjetnik na rat (što se negativno odražava na mentalno zdravlje pomenute populacije o čemu psiholozi i psihijatri trebaju voditi računa).”
Na pitanje po čemu je specifičan Balkan u percepciji pandemije, odgovara:
”Ne znam zašto ali ovo pitanje me podsjetilo na uvodnu rečenicu iz Tolstojevog romana “Ana Karenjina” koja glasi: Sve sretne porodice liče jedna na drugu, svaka nesretna porodica nesretna je na svoj način. – Kako sam veċ od septembra 2019. godine u Tokiju, reakcije na Covid pratim od januara, tj. nakon što su se pojavile prve informacije iz Kine i počele evakuacije Japanaca koji su živjeli u Wuhanu. Rekla bih da je ovo zaista pogodilo i najrazvijenije zemlje svijeta i da su se i mnoge od njih našle zatečene zbog nedostatka sredstava, medicinske opreme i znanja o ovom virusu i načinu njegovog širenja i zaustavljanja. Ipak, ako govorimo o razlikama u ovoj nesreći, mislim da se Balkan u većoj mjeri suočava sa nedostatkom medicinskog osoblja, zaštitne opreme i ostalih sredstava za rad, kao i nedovoljnom količinom informacija o tome kako se oprema može nabaviti na najefikasniji način. Tu prvenstveno mislim na BiH. Kada govorimo o reakcijama stanovnika Balkana na pandemiju i mjere koje se preduzimaju kako bi se spriječilo širenje, čini mi se da je na sceni neprekidno upoređivanje sa daleko razvijenijim zemljama i ubjeđivanje kako je “nama ovdje najgore”. Ako pogledate najčitanije portale u BiH i komentare na društvenim mrežama, imate osjećaj kako veliki broj građana (ne svi!) provodi dane neprekidno kritizirajući druge, postavljajući dodatna pitanja i komentare često vrlo uvredljivog sadržaja, a bez konkretnijih prijedloga i mogućih rješenja. Naravno, ovo se ne dešava samo u situaciji Covid pandemije, ali bih rekla kako je to trenutno jedna od vodećih karakteristika našeg podneblja ukoliko se upoređujemo sa ostatkom svijeta – beskrajno kritikovanje bez rješenja uz beskrajno mnogo minuta provedenih na internetu uz online portale. Onda poslije toga bi slijedilo pitanje: A kakvi sadržaji se nude na online portalima? Međutim, to bi već bila druga tema.
Ističe kako je važno ne zaboraviti da je BiH poslijeratna zemlja i da trenutna situacija i mjere izolacije mogu djelovati kao svojevrsni okidač za ratnu trauma:
”Svima nama je potrebno da u mjeri u kojoj to možemo održimo svakodnevicu na način što sličniji uobičajenim danima prije pandemije. To podrazumijeva da ako radite online pokušate da rasporedite vrijeme onako kako biste to uradili i da ste u svom uredu, da pravite redovne pauze, razgovarate sa prijateljima i tako lakše prevazilazite ovu situaciju. Budući da je kretanje svima nama dosta ogranično (uključujući i one koji moraju ići na posao svaki dan), važno je ne provoditi po cijeli dan ispred monitora nego praviti pauze, raditi druge stvari (čitati knjige, kuhati, završiti manje popravke u kući za koje ranije niste imali vremena i slično). Društvene mreže je važno racionalno koristiti – ukoliko želite razgovarati sa prijateljima i tako se osloboditi stresa i nervoze, na primjer. Iako to tako ne izgleda mnogima, ovo je vrijeme kada se možemo posvetiti sebi i svojim interesovanjima, uživajuċi u sitnicama za koje ranije nismo imali dovoljno vremena. S druge strane, ako ste vlasnik/ca firme i nalazite se u težoj finansijskoj situaciji zbog pandemije, ili ako ste dobili ili vam prijeti otkaz, važno je znati da postoje mnogi ljudi blizu nas (ali i u ostatku svijeta) koji se suočavaju sa istom situacijom i pokušavaju naċi rješenje. Iako to ne izgleda kao utjeha, podijeliti svoj problem sa osobama koje prolaze kroz sličnu situaciju svakako je dobro za mentalno zdravlje, a može voditi ka mnogo veċim stvarima (pronalasku privremenog rješenja, osnivanju udruženja, razmjeni bitnih savjeta i informacija itd.). Važno je znati da su psiholozi spremni pomoċi, a još važnije je osloboditi se privremene anksioznosti i obratiti se kako bi se ta pomoċ i pružila. To posebno vrijedi za ljekare i ostale medicinske radnike, kao i sve one koji su trenutno na “prvoj liniji fronta”: radnike i radnice u supermarketima, rudare, itd.”
Nije rijedak slučaj da ljudi sebi zadaju visoke ciljeve u izolaciji, koje je u ovoj atmosferi teško postići. Alma smatra da sve zavisi od osobina ličnosti i prirode posla kojim se osoba bavi:
”Oni koji su ambiciozni ċe pokušati iskoristiti ovo vrijeme na najboji moguċi način. Postoji članak koji su objavili BBC i ostali mediji, a tiče se činjenice prema kojoj je Isaac Newton otkrio teoriju gravitacije dok je bio u izolaciji. Ta priča nas vodi u pogrešnom smjeru, jer koliko god željeli postiċi što više i završiti mnoge stvari dok smo u izolaciji to se vjerovatno neċe dogoditi baš sada i u ovom razdoblju. Ma kako to izgledalo, Newton je o teoriji razmišljao još kao student Cambridge univerziteta, pisao, računao i provjeravao. To svakako nije bilo nešto što se pojavilo preko jedne noċi u izolaciji. Ono što je bila vaša strast i interesovanje prije pandemije i izolacije svakako ċe to biti i tokom izolacije.”
Posljedice pandemije su dogoročne, cijeli svijet će snositi ekonomske posljedice, međutim, bitno je obezbijediti adekvatnu psihološku pomoć za osjetljivu populaciju, poručuje Alma:
”Očekivanja su da ċe se virus zadržati sve dok se ne pronađe vakcina i adekvatan način liječenja, samim tim se pretpostavlja da ċe neke mjere poput fizičke distance, nošenja maske i rukavica, neprekidnog pranja ruku (ovo se posebno pokazalo kod zdravstvenih radnika nakon SARS epidemije) ostati na snazi. Ipak, ostaje da se vidi koliko ċe ovaj novi režim rada od kuċe i online nastave utjecati na mentalno zdravlje nastavnika i učenika.”
U medijima često možemo naići na motivacione poruke mladih ljudi koji su uspješni. Naša sagovornica smatra da je sve u rukama pojedinca, te da ne postoji formula za uspjeh, ali ni državna, religijska, nacionalna, niti rasna granica koja će nas spriječiti u realizaciji snova i ambicija:
”Ja sam oduvijek birala teži put i vjerovala da se isplati učiti i postavljati sebi više ciljeve. Moj izbor je nauka i to pratim, nikada me nije zanimala politika niti sam ikada željela pristupiti nekoj političkoj partiji. To ne znači da je moj izbor najbolji ili najlošiji, on je samo moj i kao takav mi je do sada omoguċio da boravim na svjetskim univerzitetima, prezentujem svoja istraživanja na istim, putujem i radim ono što volim. Mladim ljudima bih savjetovala da više prate stipendije za studijske boravke van BiH i sve što se pruža (a toga ima dosta). Pošto imam iskustvo rada u nevladinom sektoru, državnoj službi i akademiji (pri tome mislim i na akademiju u BiH i van BiH), mogu reċi da se najveċe moguċnosti pružaju onog trenutka kada se sami uputite u nepoznato, samo sa svojim znanjem i sposobnostima, bez optereċenja faktorima pripadnosti bilo čemu i bilo kome. Nažalost, baš ti faktori su trenutno najsnažniji u BiH, tako da imamo mnogo mladih koji su na marginama jer se jednostavno “ne uklapaju”. Moja poruka je posebno namijenjena njima, buduċi da se i sama nisam nikada uklapala u podijeljeni sistem i inzistiranje na pripadnosti. Kada odaberete svoj put (za mene su to psihologija i sva ona istraživanja koja planiram uraditi) dozvolite sebi da odaberete i sredinu u kojoj ċete moċi na najbolji način da ostvarite svoje ciljeve. Najčešċe baš ti koji su negdje drugo doprinose više toj istoj BiH u kojoj bi, u svakom drugom slučaju, još uvijek bili na margini,” zaključila je Alma.
Za one koji još uvijek nisu pristupili istraživanju, kompletna studija za Bosnu i Hercegovinu je dostupna na ovom linku: https://aarhus.eu.qualtrics.com/jfe/form/SV_6X6017nwDwNEv7D?Q_Language=BS