Gesta karakteristična za sve kulture svijeta, često i rječitija od samog govora je njegovo veličanstvo smijeh. Dobro nam je znano kako je osmijeh najbolji početak svake komunikacije, da nam često i najmanji smješak koji dobijemo od nekoga može uljepšati dan, kao i da smijeh liječi i opušta.

A da li ste se ikada zapitali: Šta je to što nas tjera na smijeh?

Zašto se različiti ljudi smiju različitim stvarima? Zašto se neki ljudi smiju više od drugih? Iako je smijeh jedno od najmanje poznatih ljudskih ponašanja, nauka je na neka od ovih pitanja dala, ili makar pokušala dati prihvatljiva objašnjenja.

 

Naučna objašnjenja

Iako to nekad može biti, smijeh obično nije uvrijedljiva i vulgarna gesta, za kakvu su je držali u XII vijeku, a zasigurno nije niti oznaka imbecila kako su to sve do kraja XIX vijeka smatrali pojedini naučnici. Smijeh je spontana reakcija kojom izražavamo određene osjećaje, izazvane onim što vidimo, čujemo, čega se sjećamo ili o čemu razmišljamo, a nastaje kao refleks pri stvaranju endorfina – hormona sreće. Predstavlja dakle izraz čiste radosti, vedrine, razdraganosti i vrstu reakcije na humor ili  pojave, koje luče taj sretni hormon.

 

Okidači smijeha

Smijemo se u blizini osobe koja nam se dopada, nakon dobivene pohvale ili komplimenta, poslije dobrog jela ili pića, slušajući muziku ili u situacijama koje nas razniježe.

Često se znamo smijati nespretnim ljudima – onima koji se okliznu ili padnu. U takvim situacijama osjećamo se nadmoćno nad njima, što kod nas stvara zadovoljstvo koje izražavamo smijehom.

Ali, smijemo se i onda kada smo mi osoba koja je doživjela bliski susret sa patosom. Da li smo tada sretni jer smo uspjeli nasmijati ljude oko sebe? Vjerovatno ne, ali tada smijehom prikrivamo osjećaj proživljenog srama.

Smijeh se razlikuje u zavisnosti od onoga šta ga izaziva. Iako on nije izraz nekog mehaničnog procesa u našem tijelu, ipak postoji jedan, nazovimo ga, mehanički uzrok smijehu – a to je golicanje. Riječ je o refleksnoj radnji jednog dijela tijela, ali on nema ničeg zajedničkog sa smijehom u kojem iskreno uživamo.

Ono u čemu istinski uživamo jeste momenat kada uspjemo nasmijati drugu osobu ili još bolje, grupu ljudi. Ali, to uvijek nije moguće, iako smo ubijeđeni da će naša šala biti zapažena.  Svi ljudi imaju različiti smisao za humor, ali ponekad nam se učini da ga neki ljudi uopšte ni nemaju. Smisao za humor uključuje složene kognitivne mehanizme, koje su ponekad isključene kod pojedinih odraslih osoba. Smijeh, također, ima i druge važne odlike, poput kulturološke razlike, ali i generacijski jaz za različite okidače smijeha.

 

Smijeh je najbolji lijek

Rezultati naučnih istraživanja pokazali su da se kod odraslih osoba najmanje smiju ljudi u dobi između 35 i 44 godine, od kojih se pet posto nikad ne smije. S druge strane, najviše se smiju oni stariji od 55 godina. Oni to čine više od deset puta dnevno, a gotovo tri četvrtine njih uvijek to radi iskreno. Šampioni u smijehu ipak su oni najmlađi, koji se nasmiju čak oko tri stotine puta dnevno. Razlog toga leži u činjenicama da određena starosna dob donosi i različit nivo stresa, starije i mlađe osobe drugačije pristupaju i nose se sa problemima, dok oni najmlađi uživaju u bezbrižnom životu.

Ukoliko spadate u grupu ljudi koji se smiju više od ostalih, odnosno iznad prosjeka, koji iznosi nešto više od pola miliona osmijeha tokom životnog vijeka, može se reći da ste dobar čuvar sopstvenog zdravlja. Dokazano je da smijeh snažno djeluje na umanjenje fizičke i psihičke boli te podiže prag otpornosti na bol. Da li ste znali da smijanje od srca sto puta dnevno daje iste rezultate kao 20 minuta kardio vježbi, jedna minuta smijanja je jednaka 10 minuta na spravi za veslanje ili 15 minuta na sobnom biciklu, gledanje komedija znatno utiče na imunološki sistem ljudskog organizma… Prizaćete, ne zvuči nimalo loše!

 

Dan koji je najviše izgubljen jeste onaj u kojem se nismo smijali.

Rečenica francuskog pisca Nicolasa Chamforta, jedna je od onih s kojom se treba složiti. Zato nikako ne propustite pronaći vremena za stvari koje će vas nasmijati.


Anesa Marić