Prvi mostarski FuckUp Nights zasigurno će ohrabriti mnoge mlade Mostarce i Mostarke da skupe hrabrosti i počnu vlastiti biznis. 

Muhamed, Bruno i Lejla znaju kako je riskirati, doživjeti krah ali i uživati u plodovima svoga rada. Nije uvijek bilo jednostavno, niti će. Kažu da sramota nije ne znati, veći teret je znati da je možda moglo biti drugačije da smo pokušali.

Iz perspektive vlastitih borbi prepričavali s čim sve su se morali izboriti na putu do uspjeha. Svoje životne priče, kroz izlaganja u sedam minuta su podijelili sa mladima grada Mostara tijekom premijernog održavanja FuckUp Nights-a.

 

Što o upjehu možemo naučiti od uspjeha drugih

Ovim događajem, u organizaciji INTERA tehnološki parka, Mostar se priključio globalnom FuckUp Nights pokretu koji je zarazio 80 zemalja i 304 svjetska grada. 

Organizirati ovaj događaj bilo je jako izazovno, ali prije svega zanimljivo iskustvo koje bih rado ponovila sa svim svojim partnerima i kolegama zato što smo donijeli nešto novo u naš grad. Što se tiče govornika na događaju, ljudi koji su nam prvi pali na pamet odmah su i pristali da učestvuju, bili su spremni podijeliti svoje iskustvo sa drugim mladim ljudima kako bi ih inspirirali za neka sljedeća iskustva. Inače, svako svoje iskustvo gledam tako da iz njega naučim šta sljedeći put ne smijem pogriješiti. Mislim da je to osnovno, da svaki put naučimo nešto i da sljedeći put na istim tim stvarima ne napravimo iste greške i da budemo bolji

– kaže Ana Bogdanović ispred INTERA tehnološkog parka.

 

Pretvoriti strast u biznis

Mohamed El-Zayat je prvi podijelio svoja iskustva. On je osnivač start up-a “Four Game Studio i nekadašnji asistent na Fakultetu informacijskih tehnologija. U namjeri za spojiti ugodno sa korisnim veliku opčinjenost video-igrama je pretočio u poslovni potez. Naravno, u skladu sa konceptom događaja, govorio je i o situacijama kada je bio na rubu bankrota, trenucima kada je bio dva puta pred gašenjem posla, ali je na osnovu učenja na vlastitim greškama te velikom upornošću napravio stabilnu poslovnu priču:

 

Ja sam učio na svojim greškama koje sam prevazilazio. Kad donosim neku odluku onda stvarno razmišljam o tim stvarima koje sam naučio prije. Moja najveća greška je bila u tome što nisam imao sve na papiru. Ja sam mislio da ljudi uvijek poštuju dogovore, ali ipak nije uvijek tako. Kad hoćeš da odustaneš, moraš znati kad ćeš odustati jer ne treba odmah ni odustati nego treba pokušavati, ali treba biti svjestan i sebe i ne potrošiti svu svoju energiju i vrijeme jer to sve košta i novca i zdravlja. To je ono što bih i preporučio drugim mladima u takvim situacijama: probaj sve što možeš da probaš pa onda odustani, ako ništa ne uspije.

 

Neuspjeh ne treba da vas obeshrabri

Nakon Muhameda, svojih sedam minuta iskoristio je Bruno Omerović, suosnivač start up-a “Koola” koji je prvih deset start up-a bacio u vodu:

Ja imam malo više neuspijeha pa je bilo malo teško odabrati pet-šest među njima. U svom govoru, pričat ću o investitorima koji su nas izradili, o nekoliko mojih propalih star up-a; uglavnom, pričat ću o svom iskustvu da bi mladi naučili nešto od toga svega. Mislim da je problem u odgoju naših roditelja. Naprimjer, kada je propao moj prvi start up, roditelji su mi rekli da se manem toga i da prodajem namještaj. Vjerujem da ne treba uvijek slušati roditelje, nego pokušati raditi i kreirati nešto novo. Prije rata smo imali stotine industrija u kojima su mladi mogli raditi, a danas samo preko IT industrije možete raditi za nekoga u Americi i sl.

 

Živjeti svoj san

Aida Redžepagić je uspješna fotografkinja iz Sarajeva. Ova diplomirana profesorica Engleskoj jezika i književnosti svoj interes za fotografiju je pretvorila u uspješan posao i danas je jedna od najpoznatijih fotografkinja koja se podjednako dobro bavi i komercijalnom i dokumentarnom fotografijom. Odbacila je sve predrasude prema sebi kao i nepovjerenje koje joj je okolina pružala. Danas putuje pustinjskim poljanama, fotografira na vrhovima najvećih biznis centara i zarađuje od onog što istinski voli.

Ja mislim da fotografija apsolutno ne može biti samo biznis jer znam ljude kod kojih to jeste tako, i to je tehničko ubistvo ali kreativno nula. Ja sam oduvijek crtala i bila sam poprilično dobra slikarka ali nikad nisam previše istraživala tu ljubav. Onda sam probala sto hiljada poslova dok nisam došla do fotografije i jedno vrijeme su svi oko mene mislili da sam malo luda i da skačem sa posla na posao, ali od fotografije sam uspjela razviti poprilično veliki biznis i napraviti posao od kojeg živim i u kojem uživam. Mislim da je glavno i osnovno da ne smije biti straha, da guraš naprijed i da treba uživati u cijelom tom procesu čak i ako ne uspiju planovi.

 

Zanimljive priče i pozitivan stav govornika su bile jamstvo za odličan provod. Smijeha i istinskih savjeta nije nedostajalo. Bilo je samo manjak slobodnih mjesta i vremena. Kada bismo otvoreno i bez straha i zavisti pričali o neuspjesima, riješili bismo se sindroma ismijavanja vlastitih sposobnosti. Bruno, Lejla i Muhamed se nisu obazirali. Danas su tu gdje jesu, ne dotiče ih mahala, ne zaobilazi ih uspjeh – kreiraju ga sami!

 


Darko Marić