Art kuća iz Mostara i OKC Abrašević u suradnji sa jedinim glazbenikom s ex-yu prostora koji je postao članom Royal Society of Musicians u Londonu, organizovali su treći po redu Mostar Gypsy Festival.

 

Mostar Gypsy Festival je glazbena poslastica koja u Mostar i Bosnu i Hercegovinu dovodi romsku glazbu. Romska glazba je oduvijek imala svoje mjesto i svoju publiku na ovim prostorima, no u zadnjih dvadesetak godina nije uživala mjesto koje zaslužuje zbog svojih karakterističnih nota i energetskog naboja koji donosi. Zbog toga je postojala potreba da se romska glazba približi i mlađim generacijama. Recept za to je koncert u stilu suvremenog jazza koji je rezultirao dupke punim prostorijama OKC-a Abrašević u Mostaru.

 

Opjevana sloboda

Jedan od začetnika ove priče, poznati skladatelj i umjetnički direktor Festivala Atilla Aksoj govorio je o svojim motivima da bude pokretač jedne ovakve priče:

 

Ja sam veliki zaljubljenik gypsy muzike, odnosno samog sviranja gitare i samim tim sam htio da pokušam da tu muziku donesem u Mostar. Kompletan smisao Festivala nije bilo samo sviranje gitare nego sloboda koju donosi romska muzika u smislu da su danas Romi možda jedini slobodni ljudi na svijetu, jedini ljudi koji imaju duh slobode i koji ja stvarno cijenim i poštujem, a koja nama svima fali.

Iako ovaj festival, kao i svaki drugi, nije bilo lako organizirati zbog nedovoljno potpore od institucija ili od ljudi koji ne shvataju da je umjetnost blago i kako to blago treba da nas oplemeni, organizatori su, vođeni motivacijom da mladi naraštaji osjete ljepotu druženja sa umjetnicima, ipak uspjeli da ideju festivala po treći put učine stvarnom.

 

Zapadnoevropska romska glazba

Manouche Rouge je glazbena grupa koja je nastupila na festivalu, a riječ je o ekipi koja izvodi zapadnoevropsku romsku glazbu u stilu Djanga Reinhardta, belgijskog gitariste. Publika koja je ispunila Ljetnu avliju Abraša imala je priliku vidjeti ovu grupu koja djeluje pod umjetničkim vodstvom Viktora Obsusta:

 

Romska muzika je mnogo cenjenija na Zapadu i u svijetu općenito, nego na našim prostorima. Uvjerio sam se u to u posljednje dve godine za koje sam obišao ceo svet, u januaru i februaru sam bio na turneju u Novom Zelandu i Australiji upravo sa našom balkanskom romskom muzikom. Pošto sam odrastao u Vojvodini, to je nekako bilo sasvim uobičajeno tako da i nismo pridavali važnost i kulturnu vrednost tome. Međutim, pošto sam već dugo godina van svoje domovine, počinjem da shvatam bitnost naše kulture i vrlo aktivno se zalažem za očuvanje te tradicije.

 

Zaboravljena glazbena baština

Baštiniti manje poznatu ili odavno zaboravljenu glazbu jedan je od postulata ove umjetnosti. Ukoliko je riječ o romskoj glazbi, imperativ je još veći jer kada već kao društvo i državni sistem nismo osigurali prakticiranje ljudskih prava i ne uspijevamo biti produžena ruka u procesu integracije, najmanje što nam preostaje je respektirati i promovirati glazbu kojom nerijetko ispraćamo memorijalne životne trenutke.

 

Ukoliko je svijet romske glazbe nov za vas, preporučujemo vam da poslušate pjesmu “Mama mea” koju izvode         Atila Aksoj i Jelena Milušić u okviru njihovog zajedničkog projekta Barimatango.

https://www.youtube.com/watch?v=7-IrRwbmnas

 


Darko Marić