Austrija je jedna od omiljenih destinacija bosanskohercegovačkih studenata. Procjenjuje se da u ovoj zemlji godišnje studira oko tri hiljade ljudi iz naše zemlje. Dokumentacija koja je potrebna za upis na fakultet su: potvrda da ste redovan student ili da imate pravo na upis kao redovan student na nekom državnom fakultetu, svjedočanstvo četvrtog razreda i diploma srednje škole, popunjena aplikacija za upis na određeni univerzitet, te dokaz o poznavanju njemačkog jezika.

 

Prije više od dvije godine, Semir Kujović iz Sarajeva, po završetku Druge gimnazije, smjera International Baccalaureate Middle Years Program, odlučio je aplicirati za studij na Univerzitetu ekonomije i biznisa u Beču, te je na isti primljen.

Završio sam Drugu gimnaziju u Sarajevu. Brat je već bio u Austriji, pa sam samo pratio njegovu proceduru. Opremljenost fakulteta je na vrhunskom nivou i tu nemam apsolutno nikakvu zamjerku. Profesori su odlični, profesionalni. Nema tako bliskog odnosa sa profesorima jer je veliki broj studenata, ali sam cijelim dosadašnjim procesom jako zadovoljan. Fakultet sam po sebi nije ni pretežak ni prelagan, ima nekoliko predmeta oko kojih se potrebno više potruditi ali je sve to izvodljivo uz malo truda i rada. Kurs njemačkog jezika sam završio u Sarajevu. Izgubio sam jedan semestar svog studija da bih naučio njemački jezik. Kad sam stigao, bilo mi je teško razumjeti materijale koje sam trebao da učim i profesore koji su predavali brže. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem, prvu godinu mi je bilo teško da položim neke ispite koje su kolege iz Austrije sa lakoćom polagali jer sam dosta tog materijala, stručnih riječi, termina, morao da prevodim. Bio mi je potreban stepen B2.

 

Plan i organizacija

Semir objašnjava da je, zbog smjera koji je pohađao u Drugoj gimnaziji, imao priliku da direktno iz svoje srednje škole konkurira na fakultet. Njegove kolege, koje su pohađale druge škole, koje su otišle u Austriju na studij, morale su upisati fakultet u Sarajevu i onda se prebaciti. Na fakultetu u Austriji imao je i prijemni ispit jer je bilo puno prijavljenih. Ali, s obzirom na to da se na prijemnom ispitu pojavilo manje ljudi nego što je bio broj slobodnih mjesta, svi su primljeni.

Studenti u Austriji mogu živjeti u unajmljenom stanu ili u studentskom domu. Cijena prosječnog doma je oko tri stotine eura. Opcija iznajmljivanja većeg stana koji ćete dijeliti sa cimerima je prihvatljiva. Sumirano, dvije- tri stotine eura je cijena koju treba mjesečno izdvojiti samo za troškove stanarine, a za troškove hrane potrebno je oko dvije stotine eura.

Samir planira pronaći praksu u nekoj firmi, jer je to najčešći način na koji studenti pronalaze poslove.

 

Austrija iz druge perspektive

Semirov stariji brat, Edis Kujović, student četvrte godine arhitekture na Tehničkom univerzitetu u Beču, ima nešto drugačiju priču. On se prije odlaska na fakultet u Beč, a poslije završetka Druge gimnazije, morao upisati na Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu, pa se sa njega prebaciti na Univerzitet u Austriji.

Nakon što sam odlučio da ću po završetku srednje upisati Tehnički univerzitet u Beču, raspitao sam se o procesu i saznao da se moram ovdje upisati na fakultet, položiti prijemni i onda se prebaciti u Beč. Kad sam se prebacio u Beč, ostao sam upisan na sarajevskoj “Arhitekturi”, nisu me htjeli ispisati, iz meni nepoznatog razloga. U Austriji sam primljen bez ikakvog prijemnog ispita, jer su računali na ovaj koji sam položio u Bosni i Hercegovini. Fakulteti su opremljeni po standardima, profesori su dosta obučeni. Način njihovog predavanja je mač sa dvije oštrice jer nisu toliko strogi, ali imaju neke svoje zahtjeve. Ipak, studenti nemaju rokove, nego su, na neki način, prepušteni sami sebi; ako odeš kući i ne radiš ništa, niko te neće ružiti za to. Ako, pak, prepoznaju da se trudiš, više će te usmjeravati ka svojim krugovima u kojima kasnije možeš napredovati. U suštini, sa tog fakulteta lako je naći i praksu, i kontakte, i posao jer profesori nisu tu stalno zaposleni, nego tu sedmično dolaze, a svi imaju svoje biroe, ili ih vode ili rade u njima, tako da se tu skupljaju, razmjenjuju nove ideje, tehnologije i sl.

 

Nastava na stranom jeziku

Njemački jezik Edis je učio u srednjoj školi, što, prema njegovim riječima, nije neki nivo. U Austriji je počeo učiti od B1 nivoa, a nakon što je položio B2 i EPD ispit u Beču, bilo mu je dozvoljeno da pohađa nastavu, odnosno projekte. Edis kaže da je praćenje predavanja jako teško jer su neki profesori iz Švicarske, neki iz Gornje Austrije, što su mjesta u kojima dijalekt znatno utiče na način na koji ljudi pričaju, te da mu je trebalo oko dvije godine dok je došao na stepen da ih može pratiti bez prevođenja.

Jedna od prednosti studija u inostranstvu je upoznavanje novih mjesta. Semir, za razliku od Edisa, još nije putovao po Austriji, ali su obojica jako dobro upoznali Beč.

 

Posušajte i audio verziju priče:

 


Inda Čaušević
Ekonomistica sa novinarstvom u srcu. Trenira CrossFit.