Zakon o internet nasilju u Republici Srpskoj primjenjuje se od 2010. godine, ali na nivou države takav zakon ne postojina. Susjedne države, poput Hrvatske i Srbije, na brojne zakonom regulisane načine štite svoje građane od tog tipa nasilja koje je u najvećoj mjeri zastupljeno među mladima. Međutim, u našoj zemlji ta vrsta zaštite prepuštena je građanima.
Internet nasilje, tačnije trend cyber bullyinga, posljednjih godina sve je prisutniji i na našim prostorima. Cyber nasilje je zlostavljanje putem društvenih mreža, platformi za dopisivanje i igranje igrica. To je, prema definiciji, ponašanje s ciljem zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti. Prisutnost ove pojave izuzetno je velika, kaže advokatica iz Mostara, Nada Dalipagić:
“Mi smo tu samo svjedoci da ovo nasilje izaziva ne samo duhovnu patnju kod onoga ko je oštećen, nego smo imali u, evo, našem najbližem okruženju čak nekoliko samoubojstava koja su rezultat ovakve vrste ponašanja. Mislim da je ovdje zaista potrebna pravna regulativa i to zaprijetiti kaznom, pravom kaznom, odnosno sankcijom, koja će odgovarati takvom ponašanju.”
Centar za psihološku podršku “Sensus” je nevladina organizacija osnovana kao neformalna grupa u maju 2010. godine u Mostaru pod nazivom Udruženje mladih psihologa od grupe studenata psihologije. Centar za psihološku podršku čvrsto vjeruje u zajednicu koja aktivnim učešćem ispoljava svoje pune potencijale i time omogućava jednaka prava, slobode, obrazovne i socijalne prilike za sve građane Mostara. Jedna od njihovih djelatnica, ArnelaMemić, podsjeća na posljedicame cyber nasilja:
“Kada je riječo cyber nasilju, to postaje sve veći problem, sve veći brojm ladih je izložen nasilju u vidu slika, videa, vijesti, klikova koji dolaze od vršnjaka i odraslih. Teško se uhvatiti ukoštac s tim s obzirom da nema statistike, zakona, odluka. Ali ono što znamo jeste da može ostaviti značajne posljedice, može voditi do aknsioznosti, depresivnosti i može dovesti do suicida. Mnogi razmišljaju o suicidu jer ne znaju kako iznijeti to i ne mogu potražiti pomoć. Niko ne shvata ozbiljno poruke preko Facebooka i instagrama i često se ljudi osjećaju sami.”
Srbija i Hrvatska su riješili dosta toga u vezi sa zakonskim propisima u kažnjavanju cyber bullyinga. Što se tiče naše zemlje, Republika Srpska ima definiran zakon i strategiju. Načelnica Odjeljenja za odnose sa javnošću MUP-a RS Mirna Miljanović ističe da je bitna edukacija građana te djece i mladih koji najviše koriste društvene mreže:
“Pokušavamo da naučimo i naše najmlađe da takve radnje imaju posljedice po djecu, po njihove vršnjake, njihove drugare prije svega, ali isto tako učimo ih o nekim drugim potencijalnim opasnostima gdje bi oni mogli biti žrtva takozvanog predatora, ali i drugih lica.”
Inicijativa mladih za ljudska prava održava projekte digitalne pismenosti te predlažu brojne incijative kako bi bio donesen zakon na državnom nivou. Projektni koordinator Inicijative mladih za ljudska prava u BiH Fuad Avdagić za OP ističe da put ka rješenju mora biti sistematičan:
“Put kojim bi trebalo ići naše društvo, kada je riječ o regulisanju govora mržnje i cyber nasilja, jeste iz dva smjera. Prvi smjer je dugoročnijii – to je edukacija, formalna i neformalna, a drugi smjer je legislativa koja se treba urediti.”
Kao i većina problema u našoj zemlji, sve se rješava na niovu inicijativa građana i udruženja. Nevladine organizacije koje djeluju na području Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine pružaju psihološku i pravnu potporu, dok u Srbiji i Hrvatskoj idu korak dalje, te provode novčane i zatvorske kazne.
