Kupiti jedrilicu, a zatim sam prokrstariti do dalekog Tajlanda – bila je odluka tuzlanskog moreplovca Senada Švrake. U ovom poduhvatu je uspio i na kraju je došao do željenog cilja. Njegovo putovanje počinje 2003. godine, a sa nama je podijelio priču o svim izazovima, problemima i ljepotama putovanja.
Senad Švraka je prvi Bosanac koji je sam jedrilicom preplovio okean! San o dalekom putovanju rodio se još u djetinjstvu, kada je kao petogodišnjak maštao o morima, brodovima, gusarima… 1994. godine je iz naše zemlje otišao u Francusku gdje je imao stabilan život i posao. No, misao o neispunjenom snu nije mu dala mira.
”Prilike u životu se ne ponavljaju, moraju se iskorsiti, ako se ne iskoriste neće se ponoviti. Rekao sam sebi: ako sada ne uradim neću nikada, a ako ne uradim nikada, cijeli život ću žaliti što nisam… Tako je pala odluka, kupio brod i krenuo”.
Jedrilica kojoj je dao ime Alea tako je krenula na daleko putovanje. Prvo je stigao na obalu Hrvatske gdje se zadržao neko vrijeme.
”Do toga je došlo nakon dugog perioda pripremanja, razmišljanja, itd. Da bi se krenulo na putovanje, morate ostaviti iza sebe sve, ljude, stan i sve što ste gradili. Takva odluka se ne donosi olako. Međutim, s druge strane me motivacija navela da to uradim. Ja to ne mogu na jednostavan način objasniti, postoje stvari u našim srcima, a ne znamo odakle dolaze i zašto postoje. Kao mali sam imao veliku ljubav prema moru, brodovima i svemu što plovi. Najviše sam čitao pomorske avanture”.
Senad Švraka je plovio iz zadovoljstva, ali ne samo zbog toga: htio je testirati i granice ljudske slobode.
”Ta potraga za slobodom je utjecala na to da krenem na takvo putovanje i pokazalo se da potpunu slobodu nije moguće ostvariti. Mi smo materijalna bića i zavisimo od nečega ili nekoga, zavisno da li od hrane ili vode i ti ne možeš biti do kraja slobodan”
Nakon Hrvatske, Senad se zaputio do Turske, a prije toga boravio je u Grčkoj. Upoznao je brojne prijatelje. Našao se i sam na moru. Bio je to, kaže Senad, veliki strah jer ne znaš šta te očekuje u satima koje predstoje.
”U Turskoj se desila ključna stvar za nastavak putovanja. Sreo sam ljude koji su došli iz Indijskog okeana i iz Crvenog mora i tu su pauzirali, a takve informacije se pročuju i ljudi se okupljaju. Razgovarao sam sa ljudima koji su mi dali informacije koje nisam imao, da u Indijskom okeanu postoji nenaseljeno ostrvo Chagos, da je to raj na zemlji i da tamo nema nikoga”.
Sa Aleom je došao i do Indijskog okeana. Boravio je u Jemenu, gdje je upoznao kulturu ovog naroda i njihove običaje. Zatim se zaputio za Oman koji je bio čista suprotnost od Jemena. Naime, Jemen je siromašna zemlja, ali su ljudi gostoljubivi, dok je Oman bogat, a ljudi nepristupačni. No, u jednom trenutku tokom putovanja mogao je čak ostati i bez broda.
”Najveći strah je bio strah od pirata, veći je to strah od bolesti, protiv nevremena se boriš svim silama, a ovdje si nemoćan. Bili smo u situaciji kada smo išli iz Omana i piratski brod nas je pratio. Poslali su lažni SOS poziv i po nekim pravilima na SOS poziv se treba odazvati. Odazvao sam se, primakao se brodu i shvatio da je prevara i greška. Pa nas je brod slijedio. Međutim, mi nismo pobjegli, mogli su nas stići da su htjeli, ali su nas pustili. Iz kojih razloga? Pa možda jer je sitan plijen”.
Ova sretna okolnost spasila je Aleu, a Senad je nastavio svoje putovanje prema Tajlandu. Kroz cijelo putovanje koristio je priliku i da roni. Tamo je otkrio pravo blago za ljudsko oko.
”Hiljade hiljade ribica, velikih, malih, korala, kornjača, raža, morskih pasa za koje sam se uvjerio da su bezopasni… hranio sam morske pse iz ruke. To su fantazije i to je bilo najveće otkriće na cijelom putovanju, otkriće podzemnog svijeta”.
Osim morskog svijeta, Tajland je vrhunac putovanja. Oduševljenje ovom zemljom Senad nije krio.
”Proveo sam šest mjeseci u Tajlandu, navikao sam se, jako je lijepo, ali postajali su drugi planovi. Chagos je bila glavna želja, a cilj je zapravo bio oploviti svijet. Ja u tome nisam uspio, put je stao kod Madagaskara, ali svi planovi se ne mogu ostvariti. Vidio sam stvari koje nisam vidio, dobio sam odgovore koje sam tražio i to je najvažnije”.
Bitno je, zaključuje Senad, da čovjek ne odustane od svog sna i plemenite misli koja se rodi i ”raste” u čovjeku. Uvijek moramo znati da ako ne pokušamo, kaže Senad, sigurno nećemo ni uspjeti; prvi korak je najteži, ali je on i sudbonosan.
