U organizaciji umjetnica i aktivistica grada Mostara, krajem septembra, uspješno je realiziran prvi “WomEmPower” festival koji je bio popraćen bogatim sadržajem.

 

Bilo da je riječ o izložbi, tribini ili glazbenom programu, trideset umjetnica i aktivistica iz cijele Bosne i Hercegovine su kroz ovu kreativnu platformu otvarale diskusije o kojima se nekad samo sanjalo. 

Što nedostaje danas ženama na putu emancipacije? Jesmo li još uvijek patrijarhalno društvo? Koji je put ka osnaživanju? – samo su neka od pitanja na koje se odgovaralo na različitim lokacijama grada na Neretvi.

Bez obzira na to što krupnim koracima koračamo ka tehnološkim izumima i živimo u društvu u kojem žene neometano voze automobile ili prehranjuju obitelj, nažalost postoje i mjesta u kojima je žena predodređena striktno za kuhinju i u kojima se djevojčice odgajaju metodama koje su nadišle i zajednice Amiša u Saveznoj državi Teksas. Mostarski odgovor na trenutno stanje prakticiranja prava žena je “WomEmPower” festival koji se organizira u svrhu propitivanja narativa i diskusija koje se tiču žena u Bosni i Hercegovini.

 

Umrežavanje žena i razmjena iskustava na polju aktivizma

Marina Đapić, poznata mostarska aktivistica i jedna od organizatorica ovog događaja navodi da je cilj ovog projekta afirmacija, umrežavanje i jačanje mladih žena i dodaje:

 

Utočište za umjetnice i platforma kroz koju se one mogu umrežiti su upravo ovakvi projekti jer bitna je kolaboracija između gradova. Sa Mostarom stvari stoje tako da nemamo novih učesnica, ali tu smo mi, nas 5-6 žena koje radimo i umrežavamo druge žene.

 

Marina je zajedno sa grupom djevojaka iz Mostara imala priliku boraviti u Berlinu sedam dana i razmijeniti iskustva na polju aktivizma mladih djevojaka. Prema njenim riječima, situacije su gotovo neuporedive jer je i sam pristup nečemu drugačiji; kod nas se često desi da jedno vrijeme bavimo nekim problemom i onda odustanemo, dok to vani nije čest slučaj. Marina također ističe atmosferu u društvu i kaže da Berlin sam od sebe odiše slobodom, dok se u Mostaru često može osjetiti neka stega.

Stegu i prepreke možemo naći na svakom koraku, no, bez obzira na to, potrebno je otvoriti se novim izazovima i sa njima se suočavati na kreativan, produktivan i jedinstven način, bilo da se radi o mehanizmima umjetnosti ili društveno angažiranom radu.

Sabina Maslo iz organizacijskog odbora smatra kako su mlade žene grada Mostara dovoljno jake za iznijeti ovaj i slične projekte, a da su ovakvi događaji od naročito važnosti za žene koje dolaze iz manjih sredina gdje stanje o mogućnostima razmjene i umjetnosti mnogo teže nego u gradovima poput Mostara.

Tinka Anić je livanjska umjetnica i aktivistica koja je napustila civilizaciju i utočište za napuštene pse počela graditi na proplancima gdje su vukovi domaće životinje. Svojim primjerom ona pokazuje kako su žene jednako sposobne za upuštanje u nepredviđene avanture i dići krov nad glavom vlastitim rukama. Unatoč tome, smatra da se prava žena ne poštuju dovoljno na ovdašnjim prostorima te, obzirom da je neko vrijeme živjela u Splitu u Hrvatskoj, uporedila je stanje prava žena u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini:

Dok živite u Hrvatskoj mislite da je to dno dna, a kad se vratite u Bosni ovdje i vidite da je Hrvatska ispred nas hiljadama svjetlosnih godina!  Mi smo pioniri na našem području. Ja vjerujem da će evolucija učiniti svoje. Nije lako u početku, ali računam da ćemo nakon nekog vremena osvijestiti sve ljude da se pokrenu i pomognu u svojoj zajednici svima kojima je potrebna pomoć. Mlade žene percepciju stvarnosti mogu mijenjati prije svega kroz umjetnost. Po mom mišljenju, umjetnost je ruka koja vuče evoluciju naprijed tako da bi umjetnost i trebala biti ta pokretačka snaga.

 

Izazovi na putu do ravnopravnosti 

Istina jeste kako su zemlje Zapadnog Balkana daleko od stupnja poštivanja i prakticiranja ljudskih prava koja su ujedno i prava žena. No, razgovarajući se magistricom informacijskih znanosti, Andreom Knaut iz Berlina, koja je u Mostar došla kao jedna od predstavnica njemačkog aktivizma, uvidjeli smo kako i Evropa još uvijek boluje od dječijih bolesti. Žene su i dan danas potplaćene te se ne tretiraju jednako kao njihove muške kolege.

 

Danas se žene u Njemačkoj suočavaju sa velikim problemima prihvaćanja. Uzmimo za primjer priznatost rada u akademskim krugovima. Još uvijek možete naći primjere gdje su žene potplaćene za svoj rad i gdje dobivaju manje vrijeme ugovora o radu za razliku od svojih muških kolega. Nisam u potpunosti sigurna kakvo je stanje u umjetničkim krugovima, no mogu govoriti za onaj iz kojeg ja dolazim – iz IT kruga. Porazna je statistika koja govori da samo 14 % mladih djevojaka čini ukupni postotak upisanih na fakultete informacijskih tehnologija i to je problem sa kojim se suočavamo desetljećima. Na koncu, izuzetno je teško ostvariti se onim ženama koje nemaju njemačko državljanstvo i to su izazovi koji se nalaze pred nama.

– kaže Andrea.

 

Notorna je laž da Bosna i Hercegovina nije iznjedrila čvrste ruke koje mogu mijenjati neuređenost društvenog, geopolitičkog i socijalnog poretka. Njima samo nije pružena prilika. Rijetke su makle od puke statistike na papiru i slučajnog uzorka sreće. Vodeće moralne vertikale i nositelji moći bi trebali napraviti džentlmenski ustupak i prepustiti mladim ženama prostor za djelovati i graditi nove pozitivne priče, slične onima iz Mostara.

 


Darko Marić