fbpx

U izdanju Slobodnog poligona od 14. marta Gigo je razgovarao sa mladim ljudima koji su na različite načine bili uključeni u neke od protesta koji su se dešavali proteklih godina u Bosni i Hercegovini.

Jedan od tih aktivista je Samir Mahmić, aktivista iz Sarajeva čiji je prvi protest na kojem je učestvovao bio vezan za maloljetničku delinkvenciju, odnosno za ubistvo Denisa Mrnjavca. Samir kaže da je razlog njegovog učešća na ovim protestima bio taj što je sigurnost u Sarajevu u to vrijeme bila jako loša. Protesti nisu rezultirali ostavkama ljudi sa rukovodećih pozicija, a ni sigurnosna situacija nije puno bolja danas:

Sljedeći veliki protesti koje bih izdvojio su Bebolucija i tzv. Februarski protesti. I poslije jednih i drugih su se desile određene promjene. Mislim da je problem našeg društva to što smo jako euforični, u početku smo zagrijani, ali vrlo lako se to mijenja. Nemamo kontinuitet koji je potreban da bi se stvari u društvu konkrenije i suštinski mijenjale,

kaže Samir i dodaje kako se svi masovniji protesti u BiH pokušavaju ispolitizirati.

Ako usporedimo proteste u BiH i susjednim zemljama ili u Evropi, vidimo da bi trebalo da na čelu protesta stoje neke popularne osobe, osobe sa karakterom i svakako akademska zajednica koja je, nažalost, previše tiha. Takav primjer imamo i u susjednoj Srbiji gdje se puno pjevača uključilo u proteste. U Sarajevu nema osobe koja bi mogla pokrenuti takvu inicijativu, prosto nema osobe koja je toliko karizmatična da svojom reakcijom privuče 1000 ljudi da izađu na proteste.

Ovaj aktivista smatra da razloga za proteste ima napretek a zajedničko im je to što se tiču svakodnevnog života svakoga od nas poput saobraćajne (ne)kulture vozača koji jure kroz grad, zatim problemi sa vodom koji su sve izvjesniji i za ljeto koje stiže jer se Sarajevo sada opskrbljuje vodom iz Istočnog Sarajeva. Razlozi su i konstantna poskupljenja goriva, poskupljenja plina koja se najavljuju itd. On također vjeruje da se socijalni mir u BiH kupuje preko jake dijaspore koja svojim bližnjim šalje novac.

Ljudi su izgubili povjerenje i u nevladin sektor jer je činjenica da neke organizacije “krpe” nedostatke sistema i tako održavaju socijalni mir. Primjer za to je i CCI koji je na neki način bio vođa nevladinog sektora u BiH. Zbog situacije kakva jeste, poziv na proteste koji bi uputile nevladine organizacije bi građani gledali sa dozom nepovjerenja.

Samir vjeruje da srž ovakvog stanja građanskog aktivizma leži u tome što sistem djecu ne uči kritičkom mišljenju, a ako je tako, onda to rezultira nezainteresiranim studentima, zatim građanima itd.

Situacija sa ERASMUS+ je aktuelna, ali nijedna studentska organizacija nije pozvala mlade na proteste. Čini se da su mladi apsolutno neaktivni zato što rješenje svih problema vide u odlasku vani nakon što završe studij.

Sistem često obeshrabruje aktivno građanstvo

 

Adnan Pripoljac je aktivista iz Schüler Helfen Leben-a, organizacije koja, između ostalog, radi na rješavanju problema dvije škole pod jednim krovom. U skladu sa tim, podržali su i mlade iz Jajca kada su se otvoreno pobuni protiv osnivanja nove škole po pomenutom sistemu.

Moje učešće na protestima je izraz mog građanskog aktivizma. Mislim da je to poželjno građansko ponašanje. Međutim, u BiH postoji veći prostor za razne manipulacije. Tako naprimjer, na protestima u Jajcu, ministrica obrazovanja djeci koja su se okupila iz protesta kaže: Zašto ne idete na kafu, šta ćete ovdje?! Ako to može reći ministrica obrazovanja, to znači da naš formalni sistem obrazovanja uopće ne njeguje kulturu aktivnog građanstva. Naprotiv, vrlo često ga obeshrabruje.

Adnan razloge nepovjerenja u rezultate koje protesti mogu dati a koje građani nerijetko imaju vidi, pored ostalog, i u tome što u BiH imamo nekoliko primjera neuspjelih protesta, a najsvježiji je primjer protesta za mladiće Davida Dragičevića i Dženana Memića.

 

Protesti često nemaju jasnu strukturu

 

Adna Sokolović je svoje prvo veće protestno iskustvo stekla na protestima za ukidanje odluke o otvaranju još jedne škole po sistemu dvije škole pod jednim krovom. Ova mlada aktivistica ii studentica smatra da je zajedničko protestima u BiH činjenica da nisu dovoljno strukturisani i artikulisani.

Problem sa protestima kod nas je i to što nismo naučeni da podržimo nešto čak i ako se to ne tiče lično nas, ali i nestrukturiranost. Smatram da trebamo i moramo izlaziti na proteste. Lično se osjećam kao da imam moć kad sam na protestima. S druge strane, razumijem i one mlade ljude koji nisu zainteresovani da učestvuju na protestima jer ne moraju svi biti aktivisti. Osim toga, razumljivo mi je i nepovjerenje u moć protesta jer je prirodno biti sumnjičav nakon što nekoliko protesta zapravo ne uspije. Mnogo mladih ljudi se ne aktivira jer ne planira ostati ovdje, ali pitanje je šta ćemo sa onima koji ostaju.

 

Mediji manipulišu izvještavanjima sa protesta

 

Emir Zulejhić sa portala Raskrinkavanje je pratio izvještavanje medija o protestima koji su se dešavali posljednju godinu dana:

Obzirom da su mediji vrlo bitan faktor u društvu i s obzirom na to da na osnovu informacija iz medija ljudi donose odluke u životu, pa i odluke tipa za koga će glasati na izborima i hoće li izaći na proteste. Naše iskustvo je pokazalo da postoje dva osnovna razloga zašto mediji manipulišu u izvještavanju o protestima: to su ili politički ili ekonomski razlozi. Tokom protesta imali smo priliku vidjeti kako su se razne lažne izjave i lažne fotografije plasirale u različitim online medijima koji nemaju redakciju ili zaposlene novinare nego vijesti prenose sa drugih portala te ih često “koriguju” kako bi bile privlačnije. Tokom protesta koje su organizovali veterani u Sarajevu, vidjeli smo da su se koristile fotografije sa protesta iz 2014. a koje su predstavljene kao aktuelne. Takve stvari mogu prouzrokovati velike posljedice na terenu. Također, tu i primjeri gdje se jasno može vidjeti kako neki mediji privilegiraju jednu političku opciju i jasno marginaliziraju druge.

Cijeli razgovor sa aktivistima na temu protesta poslušajte ovdje.