Uvijek je lijepo čuti kada neko svojim radom, trudom i zalaganjem postigne velike uspjehe, bez obzira koja je oblast u pitanju. Takav primjer je i Safet Omerbegić, jedan od najboljih studenata Univerziteta „Sinergija“ u Bijeljini, budući diplomirani inženjer računarstva i stručnjak u ovoj oblasti.
Pripremila novinarka OP-a Danka Zakić.
Bijeljinac Safet Omerbegić u ovom mjesecu će dobiti zvanje Diplomiranog inženjera računarstva, a s obzirom da je jedan od najboljih studenata Univerziteta „Sinergija“, poželjeli smo da vidimo zašto se odlučio baš za ovaj fakultet. Safet je završio Gimnaziju u Bijeljini na smjeru računarstvo i informatika. Kao neko koga su uvijek privlačili računari i programiranje, naravno da je planirao da studira u tom domenu. Većina njegovih školskih drugara je željela da studira na državnom fakultetu, tako da su se odlučili za softversko inženjerstvo Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Safet za Omladinski program ističe da ne nosi baš lijepa iskustva sa ovog fakulteta, jer nije imao ono što mu je možda i najbitnije – redovna predavanja i vježbe kako bi mogao da organizuje svoje vrijeme.
“Tamo sam bio 3-4 mjeseca, pa sam stao sa predavanjima i fakultetom i vratio se u Bijeljinu. Odlučio sam da upišem „Sinergiju“ nakon što sam se raspitao i od drugara dobio informaciju da su predavanja redovna i da su profesori dobri. Nisam se pokajao. Drug je sticajem okolnosti u Njemačkoj, gdje radi u struci jer je univerzitet je akreditovan i diploma važi bilo gdje u svijetu. Ima dosta studenata koji su našli posao u Njemačkoj, u Americi, Austriji, tako da samo to govori koliko je i univerzitet kao univerzitet ozbiljan.”
Safet smatra da je veliki trud koji profesori ulažu da prenesu znanje i nauče svoje studente „nečemu“, igralo veliku ulogu u njegovim dobrim rezultatima na fakultetu. Kada student vidi da profesor daje sve od sebe kako bi objasnio problem koji je pred njima, nekako je logično da i on uloži trud i vrati profesoru svojim znanjem. Safet je položio sve ispite na informatičkom smjeru ovog fakulteta, a za Omladinski program je objasnio kako izgleda studiranje u ovoj oblasti.
“Počinje se od najjednostanijeg programiranja, odnosno Java programiranja. Uči se Java programski jezik, ‘FOR’ i ‘WHILE’ petlje, koje su osnova programiranja. Kroz drugu godinu se prolazi kroz drugi programski jezik, C++. U trećoj godini dobijate određene projekte na dva ili tri predmeta, u zavisnosti od potreba i profesora, da bi u četvrtoj godini već imali neke određene projekte i zadatke iz aplikativnog programiranja i WEB aplikacija. Uglavnom, nekako je posvećeno najviše tom programiranju. Nije to toliko strašno koliko zvuči kad kažeš ‘moram da sjedim šest-sedam sati danas, da programiram i učim’. Bitno je da poslije predavanja sjedneš možda još jedno sat vremena, čisto da sve još jednom prekucaš i na neki sebi svojstven način zapamtiš tu petlju koju si naučio ili nešto drugo. Radi se i aplikativno programiranje i web programiranje, neko se odluči za jedno, neko za drugo. Ima se osnova za sve. Da Univerzitet dobro radi govori i podatak da je dosta studenata, mojih kolega sa četvrte godine, već zaposleno u Bijeljini.”
Naš sagovornik navodi da na „Sinergiji“ studenti praksu, u trajanju od mjesec dana, obavljaju u jednoj od državnih institucija. Omerbegić je svoju praksu obavljao u bijeljinskom „Vodovodu i kanalizaciji“, kojom je veoma zadovoljan, jer je njegov mentor dao sve od sebe da mu pokaže kako svoje znanje može praktično da primijeni. S obzirom da se između pristalica državnog i pristalica privatnog fakulteta vodi neprestani tihi (uslovno rečeno) „rat“, Safet kaže da je to nešto što je teško spriječiti, ali da svaki fakultet ima svoje pozitivne i negativne strane.
“Uvijek će biti predrasuda kada je u pitanju razlika između privatnih i državnih fakulteta. Po mom mišljenju, meni je, iskreno, bolji privatni fakultet zbog komunikacije sa profesorima. Profesori ne pomjeraju svoja predavanja, redovni su, za razliku od državnih fakulteta. Ja opet kažem, ja sam tako čuo, nemam sad neke konkretne informacije. Ljudi će uvijek govoriti da se privatni fakultet lakše završi, moje mišljenje je da je možda u nekom segmentu lakši, ali ako hoćeš da naučiš i imaš želju, svakako da možeš naučiti bez obzira da li bih na privatnom ili državnom fakultetu. Tako da ja sam prezadovoljan viđenim. Ako Bog da da ću nastaviti i master na istom fakultetu. Nisam se pokajao što sam upisao „Sinergiju“. Bio sam pola godine na državnom fakultetu Univerziteta Istočno Sarajevo. Sa njima nemam baš neka lijepa iskustva, bar ja lično, tako da je meni privatni fakultet baš pružio afirmaciju bar što se tiče mene kao ličnosti i mog zvanja.”
Kada je u pitanju uloga „budućeg brucoša“, bitno je da, nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, srednjoškolci izaberu pravi fakultet za sebe. Nije bitno da li je u pitanju državni ili privatni fakultet, ukoliko je akreditovan i ukoliko su njegovi profesori uspjeli da iznjedre stručnjake u prethodnim generacijama. Nijedan fakultet nije težak, koliko je bitno konstantno raditi, učiti i pokazati svoje znanje kako na ispitima, tako i u budućoj praksi.
