Za performans možemo reći da pripada konceptualnoj umjetnosti, a on je često i interdisciplinarna umjetnost. Performans baš nije čest umjetnički izražaj, koji se dešava na ulicama Bosne i Hercegovine, ali se ponekad desi. Prošle sedmice na ulicama Zenice izveden je performans koji je nikao iz radionice pod nazivom “Voljeni neprijatelj“.

Udruženje “Studio Teatar“ svakog ljeta svojim sugrađanima omogući da uživaju u pozorišnoj umjetnosti pod otvorenim nebom. Ove godine je “Studio Teatar“, zajedno sa svojim partnerima i prijateljima, uspio producirati ulični performans u kojem su učestvovali glumci i glumice iz 13 zemalja svijeta. Studio Teatar je partner pri implementaciji projekta “The Ways of the Heroes” koji je podržan od strane Kreativne Evrope, a performans koji je proizvod radionice “Voljeni neprijatelj” dio je ovog projekta. Ekipa je performans smišljala i kreirala tokom petodnevnih radionica, kaže Selma Bambur glumica i učesnica u performansu.

“U jednom period smo bili podijeljeni u tri grupe. Jedna grupa je čistila grad, druga popravljala neke stvari u gradu, dok je treća napravila krpenu lutku od smeća. Bavili smo se interesantnim stvarima i budili smo neke druge umjetnosti u sebi. Kroz performans smo sastavili sve ono što smo radili kroz pet dana radionice”.

Mladi glumci i glumice imali su priliku da kroz radionice sarađuju sa Thomasom Steayaertom, Harisom Pehlivanidisom, Ninom Nikolić, Zijahom Sokolovićem i drugima. Performans se desio na nekoliko gradskih lokacija, a možemo reći da je ekologija zajednički nazivnik radionice i tačaka performansa.

“Priča je nastala po Ibsenovom tekstu koji se zove “Neprijatelj naroda”. Mi smo došli do zaključka da je “Moj voljeni neprijatelj”, kako se i radionica zvala, zona komfora u kojoj se  često uspavamo i ne reagujemo na stvari koje se oko nas dešavaju. Mogli smo da povućemo paralelu između teksta i naše stvarnosti. Imamo dvije strane priče, jedna je ekonomska, te se često postavlja pitanje: Gdje će građani raditi ako se zatvori fabrika? Druga strana je ekološko, bavi se svim građanima koji udišu ovaj zrak”.

Da bi mladi umjetnici i umjetnice progovorili o problemima koje se dešavaju u gradu Zenici morali su se upoznati sa identitetskom slikom grada. Performans sadrži istraživačke elemente, od provođenja ankete među građanima do upoznavanja nekadašnje hraniteljice grada, te svih negativnih posljedica koje se najviše odražavaju na ekologiju.

“Naši gosti su imali vodiča i on nas je sve proveo kroz grad i predstavio bitna mjesta. Ja živim već neko vrijeme u Zenici, međutim za puno činjenica nisam znala. Posjetili smo rudnik, rudari su  nam objasnili kroz koje problem oni prolaze. Obišli smo željezaru i imali priliku da vidimo otpad koji odlazi u rijeku. Naši gosti su bili prilično šokirani zbog onoga što naša država dopušta da se dešava”.

Anketa je pokazala da je ekološka svijest u gradu na jako niskom nivou, pogotovo kod starijih građana i građanki. Umjetnost je jedan od načina da se kroz određene elemente pokuša barem malo promijeniti stvarnost ili motivisati konzumente da sebi postave neka pitanja. Čist zrak i okolina trebaju da budu prioritet, koji će stojati ispred svakog dijela kapitalističke mašinerije.