Vrijeme za lijeganje u krevet i spoznaja da ćemo ubrzo utonuti u duboki san, posebno nakon napornog dana, mnogi opisuju kao njihov najbolji i najsretniji dio dana. Međutim, to uvijek ne bude tako, jer se i snovi veoma vješto znaju poigravati sa nama. Nekad umjesto bezbrižne REM faze, koja može trajati od pet do 15 minuta i koja se ponavlja svakih sat i pol, doživimo košmar ili još gore od toga – paralizu sna. Ali, šta je zapravo paraliza sna?

Kada sanjamo naš mozak isključuje mogućnost da se pomjeramo kako se ne bismo povrijedili tokom proživljavanja sna. Kad a se probudimo, mozak ponovo uključuje mogućnost pomjeranja. Ponekad se dogodi da, iz neobjašnjivih razloga, mozak to ne uradi i tada prijelaz između sna i jave nije u potpunosti ostvaren.

Naučno objašnjenje

Brian Sharpless, psiholog specijaliziran za pitanje paralize sna sa Pennsylvania State Univerziteta, dao je objašnjenje ovog fenomena:

Paraliza sna je iskustvo kada tonete u san ili se iz njega budite i shvatite da ste paralizovani. Jedino što možete micati jesu oči. Riječ je o užasnom iskustvu za one koji boluju od ovog poremećaja, ne samo zbog paralize, već i halucinacija koje nerijetko prate ovaj fenomen.

 

Halucinacije prilikom paralize sna javljaju se u tri oblika

Prvi oblik opisan je kao prisustvo zla koje se približava. Tokom paralize, najčešće su vizuelne halucinacije, ali uz njih tu su i one akustične. U njihovom stvaranju učestvuju sjene i svjetlost, ljudski i životinjski oblici te razni šumovi i glasovi. U percepciji spavača, svi oblici koje vidi ili zvukovi koje čuje potpuno su iskrivljeni, a pritom pored paralize tijela, on nije u stanju da ispusti glas.

Drugi oblik je inkubus, opisan kao nešto što pritišće grudi, davi ili napada, uzrokujući otežano disanje kod spavača. Ime za ovu vrstu halucinacije nastalo je još u davnim vremenima kada se vjerovalo da inkubi, odnosno demoni, prilaze čovjeku tokom sna, bacaju uroke i opsjedaju tijelo. Inkubusov pandan u ženskom obliku naziva se sukub, a često se dešava da spavač u ovoj fazi doživi i fikciju spolnog općenja sa tim strašnim bićima.

http://sleepingawakephoto.com/

 

Posljednji oblik halucinacije je levitacija – osjećaj lebdenja ili čak izmještanja na neko drugo mjesto. Upravo ovaj oblik halucinacije najčešće je naučno objašnjenje za doživljaje onih koji tvrde da su ih oteli vanzemaljci. Prema naučnim ispitivanjima i razgovorima sa osobama koje su tvrdile da su ih vanzemaljci oteli te nad njima radili eksperimente, samo su rijetki ostali dosljedni u svojim prvobitnim tvrdnjama.

 

Komponenta straha

Za vrijeme paralize sna, mnogi čak i otvore oči te shvate da se ne mogu pomaknuti, ali za sve to vrijeme oni i dalje sanjaju. Ljudi tada vide ono što žele vidjeti, odnosno ukoliko se u stvarnosti boje demona, tokom paralize će ih i viđati. Naučne studije, s druge strane, nisu uspjele objasniti kako ljudi u tom stanju vide nešto za šta nikada nisu čuli, vidjeli, pročitali.

Iako najčešće traje samo nekoliko sekundi ili minuta, zbog realističnih halucinacija može djelovati veoma zastrašujuće. Samo u slučajevima kada spavač koji ju doživi ima neki od sindroma koji uzrokuju poremećaje u srčanom ritmu, može doći do pogubnijih posljedica. Inače, ovaj fenomen nije opasan, a najčešće izaziva strah od spavanja i iscrpljenost.

Danas se paraliza sna smatra bolešću, a klasificirana je pod šifrom MeSH D020188. Naučno objašnjenje ove bolesti često je povezuje sa narkolepsijom – hroničnim poremećajem spavanja, kojeg karakterišu pretjerana pospanost i iznenadni napadi pospanosti. Međutim, ova pojava se može desiti i osobama koje ne boluju od narkolepsije.

Uzroci

Naučna istraživanja ovog fenomena su dosta česta i pokazuju kako do 6% svjetske populacije doživljava paralizu sna, 60% osoba ju je jednom doživjelo, a najčešća je kod mlađe populacije. Uzrok pojave paralize sna može biti bilo šta što remeti normalan ritam spavanja – hronični umor, stres, promjena vremenskih zona, određeni lijekovi, veće količine unesenog alkohola ili kofeina, pa čak i spavanje na leđima.

Ukoliko vas je i najmanje uplašila priča o ovom fenomenu, a spadate u grupu onih koji baš i nisu sujevjerni, ohrabrujuća činjenica je da ste manje skloni da paralizu sna i doživite.


Anesa Marić