fbpx

Tema obavljanja određenog rada bez naknade je bila vodilja šestodnevne aktivnosti održane u Mostaru. 

U paleti besplatnih stvari, mnogo je onih koje se osporavaju. Jedna od njih je volonterski rad. Nerijetko se može čuti parola kako je bolje džaba ležati, nego džaba raditi.
Daleko od toga da je poželjno u tržišnim okolnostima naše države dovijeka raditi bez naknade, no volonterski rad se uvijek mnogostruko vrati.
Trening koji je organizirala Agencija lokalne demokratije iz Mostara, a u sklopu koje je 12 partnerskih organizacija s područja EU i Zapadnog Balkana sudjelovalo na treningu pod nazivom ”Volonterski menadžment u europskom sektoru mladih”, okupio je 20-ak mladih ljudi koji su imali priliku naučiti kako olakšati i vrednovati stečene kompetencije za vrijeme volontiranja. Marija Popović iz Novog Sada, trenerica i edukatorica, je višestruko profitirala kroz volontiranje – od srednjoškolskih dana pa do udruženih građanskih pokreta:

Mi u Srbiji smo imali 5. oktobar kad smo probali da menjamo državu. Nažalost, potpuno neuspelo – sistem je ostao isti. Moj cilj je da promenim život makar 5 ljudi i uspela sam u dosta slučajeva. Zahvaljujući tome imam nešto što je najveći dobitak a to je da gde god da dođem imam nekog brata, sestru nekog zbog koga ću se, gde god da sam u Evropi, osjećat kao kod kuće.

Marija je dobrodošla i u Zavidoviće, što radi obiteljskih korijena, ali i radi činjenice da je znanjem i iskustvom obogatila Mirada Avdića:

U Zavidovićima ima interesovanja za volontiranje, pogotovo kod mladih. Sam sam kroz volontiranje stekao mnogo vrlina i vještina, upoznao sam ljude iz čitave Evrope, a najviše sam stekao disciplinu što mi je pomoglo da putujem i idem na takmičenja na kojima sam osvajao značajnije rezultate.

Postizanje rezultata nije moguće bez utroška dodatnog vremena i osobnih odricanja. Nekada se mladi ljudi opredijele ulagati u sebe kroz rad na volonterskim projektima. Primjer je Jovana Piljević, studentica geografije koja je u Mostaru predstavljala organizaciju iz crnogorskog grada Nikšića.

U našoj organizaciji imamo 20 volontera koji su srednjoškolci. Oni su sa nama od početka i pomagali su nam u realizaciji svih aktivnosti. Volonterizam poprilično dobro napreduje jer su mladi zainteresovani za informacije o EVS-u, ERASMUS-u i sličnim projektima.

Studirati i raditi u nekoj od zemalja Evropske unije je jedna od želja većine mladih ljudi Bosne i Hercegovine. Na sreću, unaprijed potpisani sporazum i pravni dokumenti im to osiguravaju. No, postoje i ona zakonska ograničenja koja, unatoč postojećim propisima, ukazuju na propuste i sužavaju aspekte volonterskog rada.

Prvenstveno je problem je što mladi nisu dovoljno angažovani. Osim toga, problem je i što se ne organizuju međusobno. U našoj državi nema sistemskog upućivanja kako da mladi poboljšaju svoje stanje, kako da poboljšaju stanje šire zajednice. Za bilo koju akciju je teško potaknuti mlade da se uključe. Ja mislim da je to posljedica dvodecenijskog nerada sa mladim ljudima,

kaže Jasmin Mehić, pravnik koji radi kao suradnik za mlade.

Iako postoji osnovana sumnja kako bosanskohercegovačkim političkim elitama nije primarni interes držati omladinsku populaciju jakom, prije svega kroz koncept kritičkog razmišljanja, postoje i one države koje čine puno više kako bi zadržale mlade unutar svojih granica. Klara Gulić je mlada Slovenka koja je komentirala uslove života za mlade u ovoj zemlji:

Jako je dobro biti student u Sloveniji – sve je besplatno. Inače, mislim da je dobro što možemo ići u druge države, ali i u Sloveniji ima dosta posla za mlade. Ja želim da ostanem u Sloveniji i da uradim nešto za nju jer sam dobila puno od nje i želim da joj to vratim.

Ono što nedostaje da se više priča poput Klarine o odgovornosti prema domovini čuje na ulicama Bosne i Hercegovine nije državni okvir, bogatstvo prirodnih krajolika ili teritorijalna uređenost – toga imamo. Ali, više razumijevanja i privrženosti mladim ljudima od strane društva ne bi bilo na odmet.


Darko Marić