Život mlade Sarajke Nejre Musić, onakav kakav je zamislila, prekinula je vijest da boluje od raka limfnih žlijezda, međutim, znala je da sa 17 godina ne želi da se preda i tražeći snagu u sebi i okruženju, uspjela je da se izbori i danas svojim iskustvima i savjetima pomaže svima koji boluju od ove teške bolesti, a s kojima dođe u kontakt.
U momentu kada je mlada sedamnaestogodišnja Nejra Musić završila Srednju muzičku školu, predala papire za prijemni ispit za Muzičku akademiju, zatekla ju je vijest da boluje od teške bolesti. Želju za studiranjem prekinuo je rak, ali se ona nije predala i uspjela je da pobijedi na kraju ove bitke.
“Te godine se polako nižu i prolaze, ali ponosno stojim tu da govorim o ovoj temi, da podižemo svijest, da kažemo da rak nije kraj ukoliko na vrijeme uradimo prevenciju. Mislim da je za početak bitno preventirati sve ovo što može da nam se desi i ne bježati od problema, ne bježati od nečega što može biti naša realnost.”
Težak je trenutak kada neko mlad doživi da čuje tako strašnu vijest. Kako Nejra kaže, sva loša osjećanja su u tom momentu potpuno normalna, ali je potrebno naći onu malu nadu, svijetlu tačku, snagu. Ona je sve to vrijeme snagu crpjela iz sebe, iz porodice, prijatelja, ljudi u okruženju – kada čovjek vidi da ima nade, zna da može sve da ostvari i da se ne smije predavati. Kao najbitnije u svemu ističe podršku koja je, za nju, bila pola izlječenja.
“Mislim da normalni trenuci, odnosno psihološke potrebe u tom trenutku, poput anksioznosti i depresije su vrlo normalne. Ne bi bilo normalno da nemamo takve pojave. Vrlo je bitno kako će vam to neko reći, na koji način. Od samog roditelja, stručnog tima, osobe koja treba da bude na toj prvoj liniji kada vam saopštava nešto tako, jer nije mala stvar kada govorimo o tome. Ja sam oduvijek možda malo čudno, ali neku snagu tražila u sebi i zadavala sebi velike ciljeve i mislim da je to ono što me je uvijek spašavalo. Kada zacrtate esbi da morate dalje, da morate ići i da imate svoje stvari, smognete stvari. Naravno, kroz sve ove godine koliko javno govorim o raku, bitna je podrška koja je zaista pola izlječenja. Kada imate druga, drugaricu, porodicu, koji će vas svaki dan nazvati, doći u porodicu, stajati ispred bolnice… jednostavno letite.”
Uz sve prepreke i nedaće, liječenja i teške terapije kroz koje je prolazila, nastavila je da ostvaruje jedan po jedan san. Danas, kada je izliječena i ima svoj mali dizajnerski biznis, i dalje sanja. Završava magisterij psihologije i pedagogije, bavi se privatnim preduzetništvom i želi postati klinički psiholog, ali i raditi s djecom. S tek 24 godine Nejra je primjer da nikada ne treba odustati pred iskušenjima, ma koliko teško bilo.
“To je možda i najdraže od svega što mi je ostalo od te moje bolesti – moja borba za druge ljude. Svakodnevno dobijam poruke da je, nažalost, neko obolio, pa kako sam se suočavala, na koji način sam se hranila, od nekih malih do nekih velikih stvari i mislim da je to nešto što je moja misija na ovom svijetu, jer sam ja po završetku osnovne i srednje muzičke škole, predala na prijemni za Muzičku akademiju i u mojoj glavi se sve promijenilo i krenulo ka tome da ja trebam da radim nešto što će se ticati ljudi. Upisala sam psihologiju i pedagogiju i danas sam uspješna na magistarskom studiju i naprosto je to ono što ja želim sutra u životu da radim, da stojim na toj prvoj liniji. Ja znam kako je meni bilo u tim trenucima i želim da kroz svoj, nažalost, najbolji primjer, dođem do ljudi i da na pravi način pomognem tim ljudima.”
Četvrti februar je Svjetski dan borbe protiv raka i dan koji nas podsjeća da je prevencija na prvom mjestu i ovog, ali i svakog drugog dana i da je ona u startu pola izlječenja.
