Udruga “Plava vrpca” iz Mostara je udruga koja nastoji poboljšati kvalitet života osoba s autizmom i njihovih porodica. Kroz svoj rad nastoje zaštititi i unaprijediti njihova prava te ih što kvalitetnije integrisati u društvo. Početkom mjeseca je obiljećen Svjetski dan autizma, a o položaju osoba sa autizmom smo razgovarali sa predsjednikom ove udruge Igorom Antunovićem.
Udruga “Plava vrpca” nastala je 2020. godine sa vizijom zajednica u kojoj se cijeni vrijednost i različitost svake osobe, te pružanje pomoći djeci i osobama s poteškoćama u razvoju iz spektra autizma. Vodilja je ravnopravno učestvovanje u životu zajednice uz istovremeno ispunjen život. Igor Antunović, predsjednik Udruge, ističe kako se danas dosta zna o autizmu ali da to ne znači i da postoji razumijevanje.
Kroz naše aktivnosti želimo stvoriti društvo u kojem će svaka osoba, bez obzira na izazove, imati jednake šanse za sve životne prilike. Znamo sigurno puno više nego prije deset ili dvadeset godina. I medicina i struka su napredovale – danas se autizam ranije prepoznaje, bolje se razumije, a i same intervencije su učinkovitije. Međutim, kad govorimo o razumijevanju u svakodnevnom životu – tu još uvijek imamo posla. Dostupnost informacija jeste velika, društvene mreže i mediji zaista mogu puno doprinijeti, ali to ne znači automatski i razumijevanje. Ponekad ljudi pročitaju nešto površno i misle da sve znaju, a ne vide stvarnu borbu i izazove koje ta djeca – i njihovi roditelji – prolaze svakog dana . U stvarnom životu imate milion situacija koje obični ljudi ne mogu pojmiti.
Inkluzija jeste važna ali bez kvalitetne edukacije nastavnog osoblja ali i samih roditelja ostaje mrtvo slovo na papiru, kaže Antunović. U tom kontekstu mnogo rade na različitim projektima.
Cijela protekla godina bila je usmjerena ka realizaciji projekata koji su imali za cilj edukaciju roditelja ali i ostalih osoba koji su u doticaju sa ovom populacijom, mislim prije svega na prosvjetne radnike, ali tu su i asistenti u nastavi i drugi gdje smo radili niz predavanja i radionica o temama problematike iz stvarnog života jedne obitelji koja živi autizam. Trenutno smo okončali jedan projekt terapijskog karaktera gdje su djeca mogla sudjelovati u besplatnim sportskim i fizioterapijskim aktivnostima, koje im pomažu u razvoju fizičkih vještina i samostalnosti. Tako da se ove godine u skladu s projektnim prijedlozima koje radimo namjeravamo posvetiti baš djeci i terapijama u skladu sa njihovim potrebama.
Što se tiče rada udruge problem su pored finansija i nedovoljna aktivnost roditelji odnosno članova udruge.
Izdvojio bih odličnu suradnju sa udrugom za Down sindrom Mostar kao i sa Klubom studenata edukacijske rehabilitacije ERGO sa Sveučilišta u Mostaru. Najčešća i najveća prepreka po meni je aktivnost odnosno neaktivnost samih članova udruge odnosno roditelja. Jasno je da je jako teško pored brige o svom djetetu provoditi i aktivnosti u udruzi pogotovo one administrativne naravi . Iskreno, volio bih da su roditelji više aktivni u realizaciji ideja i projekata koji su najviše od koristi našoj djeci. Naravno tu su i financije, mi sve naše aktivnosti provodimo isključivo na osnovu natječaja za provedbu projekata inače bismo mogli egzistirati samo na papiru.”
Kada je riječ o institucijalnoj podršci Antunović smatra da tu ima dosta prostora za napredak. S druge strane što se tiče samog društva kaže da osjete empatiju. Za svaki vid podrške potrebne su temeljne promjene.
Svi oni koji misle da je dovoljno to što nas potapšu po ramenu i što nas podržavaju putem medija jednom ili dva puta godišnje varaju se. Nas je iz godine u godinu sve više, nama su potrebne korjenite promjene po pitanju svih institucionalnih segmenata, nemamo osnovne, elementarne stvari za djecu s autizmom, a zamislite gdje tek stojimo sa podrškom odraslim osobama s autizmom. Mogu slobodno reći da je nema. Što se tiče društva tu je situacija malo bolja. Društvo se ipak nakratko i osvijesti, pojave se tu i tamo ljudi koji žele pomoći, empatije ima i mi to osjetimo i primijetimo. Potrebno je unaprijediti i poboljšati obrazovni sustav koji nije spreman za ogroman broje djece s autizmom.
Kada govorimo o promjenama važno je naglasiti da, nažalost, mnoge škole nemaju adekvatno educirani kadar za rad sa djecom iz spektra autizma. Pored svih navedenih problema veliki problem, prema riječima Antunovića, su predrasude .
Nažalost, mnoge škole i obrazovne institucije nemaju kadar koji je dovoljno educiran za rad s djecom iz spektra autizma. Uvijek postoje iznimke i pozitivni primjeri kojih je na sreću sve više. Vi imate u zadnje dvije godine gotovo svaki prvi razred sa jednim djetetom sa većim ili manjim poteškoćama. To što neke škole imaju nekoliko učiteljica koje znaju nešto ili imaju prethodno iskustvo ili imaju jaku volju i želju nije dovoljno. Prilagođeni programi većinom nisu adekvatno razrađeni ili nisu nikako razrađeni.
U budućnosti imaju u planu pokrenuti Centar za autizam.
Udruga planira nastaviti širiti svoje aktivnosti i usluge, kao i povećati suradnju s drugim organizacijama. Trenutno radimo na nekoliko novih projekata koji će osigurali našim članovima besplatne terapijske usluge kao što su logopedske vježbe , individualni i grupni fitnes treninzi , fizioterapije i slično. A ono što planiramo dugoročno je osnivanje Centra koji nam je prijeko potreban. Mladima bih poručio da dignu glavu gore, da se što prije suoče sa onim što ih dalje čeka. Od iznimnog značaja je započeti sa takozvanom ranom intervencijom, educirati se i biti strpljiv. Ne gubite vrijeme obilazeći klinike da otkrijete uzroke. Ono što sam kroz ovih 14 godina života sa autizmom naučio to je da je najvažnije da dijete osjeti ljubav, podršku i razumijevanje, da je dijete sretno i zadovoljno. Radite na tome da svoje dijete osposobite za samostalan život … To je, vjerujte mi, ono što je najvažnije .
Svi zaslužujemo jednak tretman u društvu, jednaka prava i mogućnosti. Djeca i mladi iz spektra autizma imaju jednake potrebe kao i svi ostali. Da budu voljeni, prihvaćeni, i da imaju priliku pokazati kako mogu doprinijeti društvu. Svaki oblik podrške je važan, nekada je dovoljan , osmijeh, zagrljaj, lijepa riječ. Širimo ljubav za sve naše plave.
