Prijatelji OP-a pisali su o događajima po kojima će pamtiti 2019.-u godinu, a priče su interpretirali studenti i studentice IV godine Odsjeka za glumu Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Tekst: Mehmed Mahmutović
Interpretacija: Haris Bilalović
Uplašio sam strah u sebi. Odlomio sam posljednje komade Onih koji nisu imali hrabrosti da budu u meni. Odlazak može biti izdaja. Oprostio sam im.
Period do maja u magli je, kao da mi se sve dešavalo poslije 29. maja. Jedna se rođendanska čestitka izdvajala od svih ‒ nisam je zapisao. Spremio sam je na mobitel. Kasnije sam obrisao sve podatke. “Ponovo rođen” ‒ to može da kaže ta čestitka.
Ogrtač života moja je koža.
U planinama me niko ništa nije pitao. U planinama pronašao sam najviše odgovora.
Otišao sam iz države. Bio sam dovoljno sam. Vratio sam se dječačkim osjećajima zadovoljstva pri vožnji bicikla. Pri povratku, ostavio sam brata. Obojica smo suzama milovali zemlju rastanka. Samo se jednom imamo u svemu ovome. Zamisli
Imaš se jednom, a bezbroj je načina.
I za ljubav je bezbroj načina. Odlučih voljeti odgovorno.
U oktobru sam imao promociju knjige.
Brzo zaboravljam stvari koje nisu u potpunosti moje.
U novembru sam podijelio sve što je u meni. Voljeti odgovorno, razumjeti i moći zaranjati sigurno.
Ljubav, o ljubav!
Majci sam rekao “Majko, ja sam sretan”, i objasnio joj zašto.
Čini mi se da je to prvi put da se tako iskreno obraćam majci po pitanju sebe otkako sam shvatio
Da se samo jednom imam u svemu ovome.
Čini mi se da mi je drugar is osnovne, koji se iz ko zna kojih razloga ponovo vratio kako bismo dijelili postojanje, ukazao na važnost istine o sebi i one koju dijeliš oko sebe.
Majku zagrlim svaki dan. Zagrlim i drugara. Zagrlim i ostale važne živote porodice. Zagrlim i ostale drugove i drugarice.
Grlite se svaki dan!
