Emina Hajdarević-Osmić razgovarala je sa Markom Šelićem Marčelom o temama iz naše društveno-političke svakodnevnice.

Rijedak prizor u Brčkom – sala puna mladih ljudi koji su došli da slušaju o knjigama – desio se povodom Noći knjige, događaja koji su organizovali Stand-Up BiH i Omladinska organizacija Mali princ. Jedan od gostiju bio je i Marko Šelić, svima poznatiji kao Marčelo.

Tokom diskusije o njegovim knjigama “Higijena nesećanja”, “Napet šou” i “Malterego”, nametnule su se aktualne teme o problemima mladih kao što su prisiljenost na kompromis, odlazak mladih te rastući fašizam.

Marko Šelić je održao večer knjige, nije Marčelo,

kaže uz smijeh ovaj beogradski pisac i reper.

Knjige su potpisane mojim imenom i prezimenom, nisam želeo da koristim pseudonim koji je vezan za muziku jer mi se čini da je to jeftin marketinški trik. Jedina knjiga koju su potpisala obojica je “Napet šou” jer se tamo obojica i pojavljuju.

Marko je sa publikom razgovarao o “trusnom tlu” pod čime podrazumijeva izmicanje tla ideološkog, materijalnog, egzistencijalnog… U vezi sa nestabilnim tlom, govorio je i o kompromisima koji su naša svakodnevnica:

Kompromisi su postali dio vaspitanja, postalo je darvinistički – ako se ne uklopiš pojest će te evolucija, a uklopit ćeš se tako što ćeš donositi kompromise. Mislim da se to sada govori petogodišnjacima, a to mislim zato što sada po prvi put vidim osamnaestogodišnjake koji ne žele da menjaju svet.

Očekivano, Marko je govorio i političkoj desnici i ljevici. Smatra da se niko ne smije ušutkivati niti se treba nekome braniti da glasno razmišlja, ali se ne slaže sa stavovima desnice:

Svetske tendencije pokazuju da opet dolazi do eskalacije desnih ideja što meni lično to ne sluti na dobro. Ne mislim ni da se levica proslavila, ali ona mi je ideološki bliska za razliku od desnice. Odsustvo pojedinačnog, ličnog identiteta i toga ko sam stvarno ja, prisiljava ljude da na pitanje ko sam ja? odgovaraju opštim kategorijama o naciji, religiji i sl.

Podijelio je sa nama i svoja razmišljanja o pojavnosti zla kao takvog:

Niko ne misli za sebe da je zao; ni đavo u Starom zavetu nije onaj đavo sa jezivim osmehom iz osamdesetih, nego on ima argumentaciju za ono što radi. Ali, opet, to ne znači da ne postoje neka objektivna mjerila. Tako je i sa ljudima, ako neko gaji odbojnost prema ljudima koji su po bilo čemu drukčiji, to je, po mom mišljenju, problem. Argumentacija za takvo viđenje neke grupe ljudi može biti tanja ili deblja, ali to jeste problem.

Broj mladih koji su se okupili na Markovoj večeri knjige je impozantan.

Broj mladih koji su došli je ohrabrujući. Inače, književne večeri su prokazane kao nešto dosadno, a naš zadatak je da od njih učinimo nešto živo, nešto što je neformalno, a ipak ozbiljno ćaskanje.

Na kraju razgovora, prokomentarisao je sve uvrježeniju rečenicu da su mladi nezainteresovani rekavši da broj mladih koji svake godine odlaze iz BiH i susjednih zemalja nije pokazatelj nezainteresovanosti, nego više upućenosti u cijelu društveno-političku situaciju:

Ja ne krivim nikoga ko ode, razumem ih, razumem i ljude koji ostanu i bore se, jedino ne razumem ljude koji ostanu i ne bore se. Zato je prava poruka: Boriti se!