Mladi ljudi, između petnaest i dvadeset godina, kao predstavnici četiri monoteističke religije u Bosni i Hercegovini, proveli su sedam dana zajedno na Kozari učeći o toleranciji, razumijevanju, ljubavi i prijateljstvu.

 

Jedan bosanskohercegovački pjesnik je jednom divno kazao da je Bosna i Hercegovina zemlja usnule ljepote. Ja sam duboko ubijeđen da mi sa mladima koji su na ovom susretu a i na svakom drugom na kojem se govori o miru, dijalogu, međureligijskom dijalogu i drugim pozitivnim stvarima, zajedno budimo sve ono lijepo što je usnulo u našoj zemlji, a to su ponekad dobrota, ljubav, lijepa riječ… Siguran sam da mladi ljudi na ovakvim susretima i naučeni da žive zajedno, mogu graditi, ne samo bolju Bosnu i Hercegovinu, nego bolji svijet. Svi mi koji smo ovdje, dolazimo iz vjerskih zajednica i iz te vjerničke perspektive znamo da vjernik ne može biti onaj čovjek koji se ne nada i zato mi imamo čvrstu nadu u bolju Bosnu i Hercegovinu i bolji svijet.

– kaže Kanan Hodžić, sekretar odbora za Međureligijsku suradnju u Zenici i uposlenik Islamske zajednice koji dolazi iz organizacionog tima ovog skupa.

U organizacionom timu je i Igor Kožemjakin, stručni savjetnik u Međureligijskom vijeću i član Jevrejske opštine Sarajevo koji nam je objasnio da Međureligijsko vijeće ima petnaest odbora koji djeluju na nivou lokalnih zajednica, a čiji je cilj sam međureligijski dijalog spustiti među ljude, učiniti da on ne bude nešto o čemu govore vjerski poglavari nego ono što zaista žive “obični ljudi”, vjernici. U duhu toga je i organizirano sedmodnevno druženje mladih iz lokalnih zajednica gdje djeluju odbori Vijeća.

Članovi organizacionog odbora zadovoljni su kako je protekao sedmodnevni kamp, a naročito su sretni što su se mladi odazvali srcima, što su druženje na kampu zaista iskoristili da pomjere neka svoja razmišljanja, da shvate da ima ljudi koji drugačije razmišljaju, koji možda ne dijele njihove svjetonazore ali da je u suštini puno više onoga što nas spaja nego onoga što nas dijeli.

 

Sudeći prema reakcijama, cilj je postignut

Zbog promjena u slici stanovništva koje su uslijedile nakon rata, veliki broj mladih nikad nije imao priliku upoznati Drugog i Drugačijeg; nisu imali priliku ići u bogomolje drugih religija, upoznati se sa običajima i vjerovanjima drugih zajednica.

Ovaj kamp pružio im je upravo to, a ovo su komentari nekih od njih:

Bilo je odlično! Ako ta riječ uopće može opisati taj doživljaj koji smo imali prilikom radionice Boalovog teatra. Radili smo kao tim i to je bio kao šlag na tortu ovog sedmodnevnog druženja. Kada bi se svi malo aktivirali, dali malo doprinosa i suočili se sa svojim strahovima, vjerovatno bi mržnje bilo u sve manjoj i manjoj mjeri. Bio sam u svim vjerskim ustanova, osim što nikad nisam bio na džumi, a ovdje sam po prvi put i to iskusio. To je nešto savršeno! Atmosfera u svim međureligijskim objektima je kao meditacija; bili vjernik ili ne, ta atmosfera vas ponese

– kaže Dejan iz Gradiške.

Ovo što se desilo u ovih sedam dana je stvarno savršeno i mislim da bi se trebalo organizovati što više ovakvih dešavanja. Posebno mi se dopao Boalov teatar, nisam se prije susretao sa tim i mislim da bi bilo genijalno kada bismo nastavili sa ovim, a već imamo neke planove sa predstavljanjem u drugim gradovima predstave koju smo radili ovdje

Aleksa iz Banjaluke.

Na Kozari je bilo jako lijepo. Posebno mi se svidjelo što smo bili u prirodi, što smo išli u šumu i imali radionice u prirodi. Obilazili smo vjerske objekte, pravoslavnu crkvu u Banjaluci, katoličku katedralu i Ferhadiju, džamiju koja je renovirana. Zahvaljujući ovom kampu, poslušao sam prvu misu u katedrali. Ove godine, prvu liturgiju sam poslušao negdje između Kozarca i Prijedora. Sve u svemu, lijepo iskustvo i drago nam je bilo ugostiti braću katolike i pravoslavce na džuma-namazu. I tako, širimo ljubav!

sa osmijehom završava Mevlid iz Bihaća.

Prije se nisam upoznavao sa ljudima druge religije i sad sam imao priliku što mi je stvarno veliko zadovoljstvo i čast. Drago mi je što smo se svi odmah upoznali i vidio sam da svi zapravo imamo iste probleme. U predstavu koju smo pripremali igrao sam ulogu potlačenog, nekog nam kim se vrši diskriminacija. Nisam se susretao sa diskriminacijom, ali ova uloga zaista je bila poučna. Poručujem svim potlačenim, svima nam kojima se vrši diskriminacija da se nastave boriti. Važno je znati da će uvijek biti drugih ljudi oko vas, da nikad nećete biti sami.

– zaključak je Vukašina Pavlovića.

Po drugi put sam na susretima Međureligijskog vijeća. Poslije Mostara, došli smo na Kozaru. Bavimo se raznim radionicama na različite teme i pogotovo mi se sviđa što se bavimo razvijanjem vještina koje će nam pomoći u našim životima. Iako imamo različita imena, pripadamo različitim nacionalnim grupama, svi imamo iste probleme. Ovo je prilika da saznamo da smo mi zapravo isti, da se susrećemo sa istim stvarima.

– iskustvo je Nejle Suljević iz Brčkog.

Teona Nešović iz Zenice aktivistica je Odbora za međureligijsku suradnju u Zenici i često ide na slične seminare i dešavanja. Kaže da je svaki od tih seminara poseban jer upoznaje nove ljude i nauči nove stvari. Smarta da je međureligijski dijalog ključan za funkcionisanje cijelog društva a posebno za mlade ljude.

Ovdje smo imali jednu jako zanimljivu radionicu a to je bio Boalov teatar – teatar potlačenih koji je bio interaktivnog tipa. To je nešto čime se prije nisam bavila i što me je baš oduševilo.

 

Kako je rekao Igor Kožemjakin, cilj ovog događaja bio je proširiti mrežu mladih ljudi koji su spremni da rade za dobrobit, vođeni svojim vrijednostima koja dijele učenja njihovih religija. Cilj je postignut, jer ovakvo iskustvo i osmijesi na licima mladih zasigurno će imati utjecaja u njihovom životu.

Ostajte sa saznanjem da je putovanje najbolji lijek za nacionalizam i fašizam. A vi, dragi roditelji, ako ne želite odgojiti nekog ko će da mrzi, onda ga pustite u svijet da sam spozna da nije sam.

 


Denis Hadžić