Na Univerzitetu u Tuzli promovisano je 898 diplomanata i 79 magistara koji su tokom prethodne akademske godine diplomirali ili pak magistrirali na jednom od 13 fakulteta tuzlanskog univerziteta. Pred ovim mladim, perspektivnim ljudima sada stoji jedna i osnovna dilema: ostati ili otići iz zemlje?!

Tradicionalnim bacanjem kapa u zrak, Univerzitet u Tuzli je promovisao diplomante i magistre. Osim neopisive sreće, jer su uspješno završili jedan dio svog životnog puta, mladima se nameće i pitanje šta nakon toga… Jedan od ovogodišnjih diplomanata je i Faruk Aganović, koji je diplomirao na Medicinskom fakultetu.

 „Još uvijek se dvoumim da ostanem u Bosni ili da idem negdje vani. Ako se ukaže prilika da ovdje nađem posao u svom rodnom mjestu onda bih rado pristao da to radim, a ako ne, moraću potražiti negdje vani“.

S druge strane, Marijana Lauc dolazi iz Hercegovine, i nada se poslu u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Kaže, tamo su veće šanse i mogućnosti u odnosu na Tuzlanski kanton.

 „Stanje je ovdje malo teško koliko čujem od svojih kolegica, ali ja sam iz Hercegovine. I stanje je u nas već malo bolje, dakle ima prilika za posao, a također otvaraju se prilike i za rad u Hrvatskoj pošto sam blizu eto granice možemo reći“.

Ipak magistrant Elektrotehničkog fakulteta Mithat Bajrić svojim primjerom pokazuje da mladi sreću mogu naći i u Bosni i Hercegovini.

 „Ja sam svoju sreću i zaposlenje našao tu u Tuzli. Odmah po završenom fakultetu u prvom ciklusu studija zaposlio sam se i danas vodim jednu firmu koja se bavi elektro uslugama i lektro održavanjem”.

898 tuzlanskih diplomanata i 79 magistara predstavlja jedan od najvećih potencijala, ne samo ove regije, nego cijele države, smatra rektorica Univerziteta u Tuzli Nermina Hadžigrahić.

 „Evo u svijet ide skoro hiljadu mladih ljudi koji predstavljaju našu budućnost, u koju mi polažemo puno nade. Nadamo se da će većina njih ipak ostati ovdje u BiH i da će slijediti ovaj put kojim svi zajedno idemo“.

Promociji diplomanata i magistara prisustvovao je i premijer Tuzlanskog kantona Denijal Tulumović. Premijer je, osim čestitke, uputio i poruku akademskim građanima.

„Ono što bi bila moja poruka jeste da ne zaborave one koji su im najviše pomogli u njihovom školovanju. To su prije svega njihovi roditelji koji su izdvajali sve te duge godine i zajedno s njima studirali, dijelili i dobro i zlo i svakako njihovi učitelji kojih uvijek treba da se sjećaju, da zaborave one teške i ružne stvari, a da se drže lijepih i da sutra i oni imaju težnju da postanu učitelji, da imaju svoje porodice i da ostanu u ovoj našoj domovini”.

Ljudi su ipak najveći potencijal i resurs koji jedna zemlja ima. Nažalost, sve više mladih napušta Bosnu i Hercegovinu u potrazi za boljim ambijentom i poslom. Stvari se moraju mijenjati, saglasni su kako predstavnici institucija, tako i oni od kojih se u budućnosti ta promjena i očekuje: od mladih i obrazovanih ljudi!