Film “Yesterday”, prvi zajednički projekt dvije vjerovatno najznačajnije osobe modernog britanskog filma, redatelja Danny Boylea i scenariste Richarda Curtisa, na papiru je zvučao kao združivanje iz snova.

S jedne strane redatelj zaslužan za Oscarom nagrađenog “Milijunaša iz predgrađa” ali i autor možda najboljeg britanskog filma u posljednjih tridesetak godina “Trainspotting”. S druge strane, scenarista najpopularnijih britanskih romantičnih komedija kao što su “4 vjenčanja i sprovod”, “Notting Hill” i “Ljubav, zapravo” ali i kreator kultnih likova komedije kao što su “Mr. Bean” i “Crna Guja”. Ako se tome doda i uistinu originalna i intrigantna premisa filma o alternativnom svijetu koji nikada nije čuo za Beatlese, onda se stječe utisak da nas očekuje rađanje novog klasika. Nažalost, ispostavit će se da od bezbrojnih idejnih rješenja i kolosijeka za razvoj priče koje je nudio Curtisov koncept, filmaši nisu iskoristili doslovno nijedan. Čak se nameće utisak da bi svako ko bi nekoliko trenutaka posvetio kontempliranju zadane teme, smislio daleko bolju razradu iste od onog što su nam Curtis i Boyle servirali.

Radnja filma
U malom engleskom gradiću, neuspjeli rock muzičar Jack Malik nikako ne uspijeva da pokrene svoju karijeru, uprkos velikom povjerenju kojeg u njega polaže njegova prijateljica i menadžerica Ellie Appleton. Međutim, upravo tokom noći kada je Jack namjeravao da u potpunosti odustane od života muzičara, cijelu planetu iznenada pogađa masivni, globalni nestanak struje. Istovremeno, Jacka udara autobus i on završava u bolnici. Kada se probudi u bolničkom krevetu, život oko njega je nepromijenjen, osim par detalja. Izgleda da konzumerističke stvari poput cigareta ili Coca-Cole nikada nisu postojale ali što je najčudnije, za Beatlese niko nije čuo u ovom novom svijetu u kojemu se probudio. U početku, on je zaprepašten činjenicom da je vjerovatno jedina osoba na planeti koja poznaje muziku legendarne četvorke iz Liverpoola. Ali nedugo potom uviđa i nevjerovatan potencijal takve situacije. I tako Jack počinje javno svirati muziku najvećeg rock banda u povijesti, pretvarajući se da je njegova. To će se jako brzo isplatiti i on praktično preko noći postaje velika svjetska muzička senzacija. S druge strane, s dolaskom iznenadne slave, Jack se počinje sve više udaljavati od Ellie. Svoja osjećanja prema njoj primijetit će tek nakon što njegov novostečeni status zvijezde onemogući bilo kakav normalan ljubavni odnos.

Film Danny Boylea “Yesterday” postavlja pitanje “Šta ako Beatlesi nikada nisu postojali?” ali ne nudi nikakav odgovor. Alternativna realnost u kojoj se Jack Malik probudio identična je ovoj našoj sa iznimkom Beatlesa i još nekoliko sitnica. Žele li to onda Boyle i Curtis poručiti da rock muzika, genijalni muzičari ili umjetnost uopće nemaju nikakvog relevantnog upliva na čovječanstvo, na događaje i svijet koji ih okružuju? Oni su onda samo zabavna, eskapistička distrakcija od svakodnevice i ništa više. Filmaši postavljaju još jedno pitanje bez odgovora. Ako je Jack Malik postigao veliki uspjeh jednostavnim pjevušenjem klasika Beatlesa, da li to znači da bi onda to isto bilo ko mogao? Upućuje li to poruku da je tajna uspjeha Johna, Paula, Ringa i Georgea tek u pjevljivim melodijama? Specifičan trenutak u vremenu ili potpuno jedinstvena karizma, briljantnost i zajednička hemija Liverpoolske četvorke izgleda nemaju nikakvog značajnog utjecaja. Boyleovo ostvarenje ne tretira čak ni motiv grupe, odnosno njenog djela u kontekstu modernog vremena. Zapravo, ideja o svijetu bez Beatlesa za autore filma “Yesterday” uopće nije zaplet ili tematska preokupacija. Ona je samo sredstvo za u biti ljubavnu priču i to za Curtisa netipično površnu ljubavnu priču. Razlog za to je i u relaciji dva glavna lika, Jacka i Ellie, koje tumače Himesh Patel i Lilly James. Njihov odnos je najblaže rečeno neuvjerljiv. Dok je Džejms prosto nestala ispod naslaga klišeja o simpatičnoj zaljubljenoj djevojci, s druge strane, televizijski glumac Patel jednostavno ne posjeduje dovoljno karizme ili glumačke energije za naslovnu rolu u ovakvom projektu. Film Danny Boylea od potpune propasti spašavaju upravo pjesme Beatlesa uz blagu dozu nostalgije, što naravno više govori o genijalnosti banda a ne o umješnosti filmaša. Svijet bez Beatlesa teško je i zamisliti, što se svakako ne bi moglo reći i za svijet bez filma “Yesterday”.