Reprezentativac BiH u karateu Anes Bostandžić, još jednom je obradovao sportsku javnost osvojivši novu medalju, ovog puta srebrnu. Od mnogobrojnih uspjeha u posljednje vrijeme, posebno je važna pobjeda u finalnom meču nad kolegom iz reprezentacije, Sandrom Krešićem, kada je s rezultatom 4:0 zauzeo prvo mjesto na Karate 1 seriji A u kategoriji preko 84kg u Atini. No, Anesa ne krasi samo sportski pobjednički duh, nego i životni.
Na posljednjem Evropskom prvenstvu koje je završeno tek prije nekoliko dana na Kipru, Anes Bostandžić je osvojio srebrnu medalju u borbama U21 preko 84 kilograma. Time je svojoj, već sad bogatoj sportskoj karijeri, prirodao još jednu medalju i skrenuo pažnju na sebe kao sportistu na kojeg Karate savez može u budućnosti ozbiljno računati.
Imali smo šest mečeva. Radio sam meč protiv Makedonca i dobio sam 8:0, druga borba Portugalac od 37 godina i dugogodišnji osvajač svjetskih i evropskih medalja. On je svoju prvu svjetsku medalju uzeo kad sam se ja rodio. Dobio sam ga 6:0. Treći meč je bio sa predstavnikom Srbije, 3:1 i to je jedini poen koji sam izgubio. Nakon toga je bila borba sa Albancem. Ponosan sam! To već gradim 13 godina i bila mi je uvijek želja da budem na velikom takmičenju i borim se i da budem atraktivan borac.
Anesov trener je Denis Muhović. On je posebno ponosan na Anesa i sve njegove borbe, kako sportske tako i životne.
Ja kao trener odavno nisam imao priliku da pratim jedan ovakav potencijal i talenat. Mi danas imamo vjerovatno jednog od najboljih karatista u svijetu i to potvrđuje svojim zalaganjem trudom a i BiH ima sjajnu budućnost u ovom sportu. Ono što je sigurno je da je takmičar koji ne kalkuliše nego ide na pobjedu i vrlo efikasno i atraktivno. Ovakav takmičar kad dođe na takmičenje plijeni pažnju.
Anesovi sportski uspjesi čine se kao logičan slijed njegove životne borbe iz koje je izašao pobjednički. Godine 2015. dijagnostifikovan mu je Guillain Barre sindrom, o čemu je Anesov otac napisao knjigu.
To je bio Guillain Barreov sindrom nerava. Izborio sam se. Inače, ne volim da pričam o tome. Moja otac je napisao knjigu ”Šampion sam jer ne odustajem”. To je cijeli moj put, sva moja životna iskušenja. Nema dosta detalja koji se sad dešavaju pa bi slobodno mogla biti i druga knjiga “Šampion sam koji ne odustaje 2”
Iako je dijelom zaslužan za njegove uspjehe, trener Muhović svu slavu ipak pripisuje Anesu.
U stvari je njegov život primjer kako čovjek u bilo kojoj sferi može biti uspješan. Da ono što se odluči u životu ne ispušta. On je i prije bolesti bio reprezentativac u BiH i onda se desilo to što se desilo, veliko iskušenje. Upravo ova knjiga je zahvala onim ljudima. Svi koji budu čitali vidjet će ko su ljudi koji su pomagali i kako se uspio izboriti. On je inspiracija mnogima da se snagom volje može puno toga. Sa 18 godina postao je seniorski prvak, a već je na 15. mjestu u seniorskoj kategoriji i pred njim je svijetla budućnost.
Motivacija i velika borba je ono što karakterišu ovog karataškog šampiona. Dosadašnje medalje su mu, kažu, samo podsticaj za dalje.
