Jedan od najuspješnijih mladih odbojkaša bijeljinskog Odbojkaškog kluba „Radnik“ dvadesetpetogodišnji Aleksandar Đurić, rođeni Trebinjac, od strane svog kluba nominovan je za najuspješnijeg sportistu Grada Bijeljina za 2020. godinu.
Pripremila Danka Zakić, novinarka OP-a.
Mladi Aleksandar Đurić, jedan od najkorisnijih igrača na terenu bijeljinskog Odbojkaškog kluba „Radnik“, rođen je u Trebinju, a prve „odbojkaške korake“ imao je u Odbojkaškom klubu „Ljubinje“ u Ljubinju, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Za OP kaže da je Ljubinje grad koji od sportova njeguje jedino odbojku, pa je to nekako bio logičan slijed u kom pravcu će ići njegova sportska karijera. Sa deset godina, počeo je da trenira odbojku i, s razlogom se pohvalio da su za vrijeme njegovog igranja u OK Ljubinje osvojili veliki broj prvenstava i medalja.
“U mlađim kategorijama smo osvojili praktično sve u Ljubinju u OK Ljubinje – Pionirsko, kadetsko, juniorsko prvenstvo. Bio sam član juniorske reprezentacije BiH. Posljednje, završne godine u Ljubinju, osvojili smo i seniorsko prvenstvo RS. Poslije toga dolazi poziv iz bijeljinskog Radnika, tačnije od tadašnjeg trenera Darka Manojlovića i na njegov poziv sam došao u ovaj grad i klub i tu sam već šestu sezonu zaredom i nadam se da ću i dalje ostati na obostrano zadovoljstvo. Za ovih šest sezona bilo je dosta i uspona i padova. Više uspona. Takmičili smo se u tri balkanska kupa. Dva puta smo bili vicešampioni BiH. Nažalost, prošla sezona nam je bila malo kobna. Teoretski smo bili obezbijedili opstanak u Premijer ligi, ali smo bili izbačeni za zelenim stolom.”
Aleksandar ističe da ih „izbacivanje“ iz Premijer lige nije podrmalo i da su nakon reorganizacije u klubu i dolaska novih igrača, krenuli sa novim „napadom“ na ulazak u Premijer ligu. Trenutno zauzimaju prvo mjesto u regularnom dijelu, i nakon pauze i plejofa nadaju se povratku u Premijer ligu. Aleksandar smatra da ga je dolazak u Bijeljinu mnogo nadogradio i kao igrača i kao čovjeka, jer je ipak u pitanju drugačija i veća sredina, a i organizacija u odbojkaškom klubu je drugačija.
“Mnogo me je nadogradilo kao igrača i čovjeka. Ovo je ipak malo veća sredina, veći klub, bolje organizovan, više trenera i bolji rad sa stručnim ljudima. Ja sam vidim svoj napredak kroz sve ove sezone u Radniku. Nije se bilo teško navići zato što sam praktično čitav život treniram odbojku i htio sam novi izazov i lako sam se uklopio. Većinu ljudi sam tu u Bijeljini poznavao u odbojkaškom svijetu i lako sam se uklopio. Sada sam već praktično domaći igrač.”
Đurić je već šest sezona u bijeljinskom „Radniku“ na mjestu primača servisa. Još kao mlađi, dok je bio član juniorske reprezentacije BiH, potajno je priželjkivao da se oproba i zaigra za seniorsku reprezentaciju. Nakon puno rada i truda, ispunila mu se i ta želja i veliku čast mu predstavlja što je dobio poziv da bude dio reprezentacije i zadovoljstvo što je to uspio višegodišnjim predanim trudom na terenu.
“Ovo je šesta sezona u ovom klubu, standarno mjesto u prvoj postavi, primač servisa. Već sam se izgradio u tom nekom smislu. Ove godine je uslijedio poziv iz seniorske reprezentacije BiH gdje sam bio na pripremama u Lukavcu za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Prije toga sam bio član juniorske reprezentacije BiH. To je neki plod rada svih ovih godina i nagrada za ono što se dešavalo u mojoj karijeri i bila mi je čast biti u reprezentaciji. Svi mi kao mlađi sanjamo o višim ciljevima i dometima. Naravno, poslije juniorske, nekad sam se potajno nadao da ću zaigrati za seniorsku. Nije mi to bilo u glavi toliko, ali, kada je bilo posljednje okupljanje, iskreno sam očekivao taj poziv i odmah sam se odazvao selektoru i to je to.”
Aleksandar je od strane svog kluba nominovan za najuspješnijeg sportistu Grada Bijeljina za 2020. godinu što smatra ne samo svojim, nego i uspjehom kompletnog tima, jer su, sve što su do sada postigli, postigli zajedničkim radom i trudom.
