Uplivajmo zajedno u novu sportsku priču. Namik Hadžović i Haris Mehić su srednjoškolci i plivači i Plivačkog kluba “Sport Time”. Pričali su nam o plivanju, takmičenjima, ali i tome kako su trenirali za vrijeme koronavirusa i kako je trenirati sada, kada je Olimpijski bazen u Sarajevu ponovo otvoren.

Olimpijski bazen u Sarajevu, jedini je bazen u Sarajevu koji ispunjava norme i potrebe plivačkog ili vaterpolo tima. Zbog epidemioloških mjera i predostrožnosti, bio je zatvoren skoro tri mjeseca. Sportisti koji ovdje treniraju, među kojima je i Namik Hadžović, učenik Druge gimnazije, alternativu pravim treninzima pronašli su u online klupskom treniranju.

“Kao i sve ostale sportske aktivnosti, plivanje je bilo obustavljeno, ali naši treneri su odmah organizovali treninge putem video-poziva. Oni su trajali otprilike sat do sat i pol. To su bili uglavnom treninzi snage, eksplozivnosti i motorike. To nam je pomoglo samo da očuvamo optimalnu fizičku spremu pred ponovni povratak u bazen. Nismo osjetili vodu neka dva-tri mjeseca, pa nam je trebalo oko mjesec dana da se ponovo priviknemo na taj tempo svakodnevnog treniranja, ali ovi online treninzi su dosta pomogli. Nismo došli kao amateri, nepripremljeni, već smo bili u nekom određenom spremnom stanju.”

Vječito pitanje koje muči mlade sportiste na početku izgradnje svojih karijera je da li se odlučiti za profesionalnu karijeru u sportu kojim se bave ili se ipak opredijeliti za sport kao rekreativno korištenje vremena.

“Mogu spomenuti, prije neke tri-četiri godine, imao sam dosta ozbiljniji pristup, ali nažalost u današnje vrijeme ipak je to otišlo u drugu stranu. Tu je bilo dosta faktora, intenzitet treninga neka moja želja i volja za svakodnevnim treniranjem, odricanja i najozbiljnije nesretne povrede, koje me nažalost nisu zaobišle i sa kojim sam mučio muku dosta vremena.”

Namik iza sebe ima preko 150 medalja i planira da ih uzme još. Nova sezona se bliži i fokusu je državno prvenstvo. Kaže da očekuje pobjede na novim takmičenjima, nacionalnim ili eventualno internacionalnim.

“Pa zasigurno da možemo pokušati, to nam je uvijek u cilju. Nova sezona sada počinje, naravno za sada nijedno takmičenje nije potvrđeno ni organizovano, upravo radi trenutne situacije koja se još uvijek nije smirila. Mi očekujemo da bi to trebalo od septembra, oktobra opet početi standardnim tempom, svakodnevnim treninzima i sa jednim do dva takmičenjima mjesečno i to je sve ulazna priprema za krajnje, državno takmičenje, koje se održava na kraju godine, na kojem svi imamo najveće ciljeve.”

Haris Mehić, učenik trećeg razreda srednje škole, na treninge se vratio po otvaranju bazena. U početku su se svi posjetioci bazena pridržavali epidemioloških mjera, no kako vrijeme prolazi, to je sve manje slučaj. Ipak , kako kaže Namik, u njegovom klubu i dalje najozbiljnije čuvaju svoje članove i misle na sigurnost ostatka društva.

“Na početku kada smo došli na bazen, većina se pridržavala epidemioloških mjera: nošenja maske kada ulazimo na bazen, kada ulazimo u teretanu naravno nosimo masku, rukavice… U potpunosti smo se pridržavali svih mjera. Vremenom se ljudi sve manje pridržavaju mjera. Na početku, treninzi su bili malo lakši, zato što smo tek ušli u vodu. Trebali smo ući u formu radi treniranja, a s vremenom smo sve više i više pojačavali taj tempo treninga. Na početku, većina plivača nije dolazila na treninge zbog epidemiološke situacije jer im roditelji nisu dali. Međutim, istraživanje je dokazalo da je najsigurnije mjesto za treniranje baš u bazenu i da je najmanje šansa da se možemo zaraziti u bazenu, dok treniramo. Sada, kako je počeo da opada broj zaraženih, opet je došao veći broj plivača na bazen i sada se trenira kao da uopšte nije bilo korone.”

Haris je bio prvak i viceprvak države u nekoliko kategorija i osvajač internacionalnih takmičenja. Taj uspjeh mu nije došao “preko noći” niti mu ga je neko dao. Baz muke, napora, odricanja i konstantnosti nema ni uspjeha.

“Mi imamo dva puta dnevno treninge, to su velika odricanja za nas. Ako postavimo sebi neke visoke ciljeve, moramo se baš dosta odricati, trenirati i ići u školu, završavati svoje obaveze koje su bitne. Na prvom mjestu je škola, ali ako imamo neke baš visoke standarde, postavljene u plivanju, tu dolazi do baš velikog odricanja. Ja sam non-stop prva smjena u školi, u osam sati odem u školu, vratim se iz škole, jedem, opet idem na trening koji traje od tri do pet sati popodne, onda se vratim školskim obavezama i tako skoro svaki dan.”

Nije zadovoljan situacijom u kojoj se plivanje kao sport nalazi u Bosni i Hercegovini. No, preporučuje ga svakome ko želi zdrav život.

“U našoj državi, kada uporedimo stanje u plivanju sa nekim drugim državama, to nije na nekom visokom nivou. Također, nemamo nikakve pomoći od države kada se ide na neka veća takmičenja poput svjetskih prvenstava, olimpijade, balkanskih takmičenja, gdje moramo sami sebe finansirati, osim ako isplivamo neke norme, koje su na visokom nivou. Ako isplivamo nekad norme, organizatori nam plaćaju učešće, ali te norme rijetko kad bilo neko ispliva. Prednost ovog sporta je manji stepen rizika od povreda, za razliku od drugih sportova. Na primjer, kad uporedim sebe s drugim sportisitima, jači mi je imunitet, manje me napadaju neke bolesti. Ljudi ne dolaze na bazen samo da bi se takmičili, nego dolaze, na primjer, zbog skolioze i sličnih bolesti, da bi se izliječili. Znam plivače koji su dolazili na bazen i koji su sada na vrhunskom nivou, a došli su zbog skolioze ili su samo htjeli da nauče da plivaju.”

Stručnjaci preporučuju plivanje do tridesetak minuta svakog dana ili barem tri puta sedmično. Bit ćete zdraviji, opušteniji i imati sportsku aktivnost kojom ne pritišćete zglobove i koja je pogodna za gotovo svaku fizičku predispoziciju ili životnu dob. Zato, odvojite malo vremena i zaplivajte.