Predstava ”Ljudožderka”, rađena prema drami Lejle Kalamuić, u produkciji BNP-a Zenica, progovara o raspadu Jugoslavije, raspadu jedne socijalističke porodice, traganju za identitetom i drugim anomalijama i neslobodama koje su prisutne u našem društvu. Pripremio Imran Maglajlić.

Naslov drame kroz jednu riječ progovara o stanju glavne junakinje i o svim unutrašnjim nemirima koji je polako izjedaju. Dramaturginja Asja Krsmanović zapisala je: “Kroz svoju glavnu junakinju, Lejlu, autorica postavlja pitanje – ko sam nakon svih tih raspada, gubitaka i lomova, da li sam išta drugo osim gomile različitih identiteta i bremena krivice koju nosim za sve ono na šta nisam mogla uticati?“ O predstavi ”Ljudožderka” razgovarali smo sa glumicom Lanom Delić, koja igra glavnu junakinju Lejlu, i koja ističe da je rad na ovoj ulozi bio jako zahtjevan i težak:

Rad na ulozi je bio jako težak, mogla sam se poistovjetiti sa pričom, jer sam u tom periodu ostala bez bliskih ljudi. Ali je u svakom slučaju rad na ovoj predstavi je za mene bio kao neka vrsta terapije. Nadam se da sam uspjela vjerodostojno ispričati priču, a da to ne bude patetičan način, jer je priča sama po sebi zvuči šekspirovski.

  • Umjetnički tim ove predstave je kroz pozorišne elemente prikazao put jedne djevojčice, strahove, pitanja i nemire koji su je pratili. Predstava na početku prikazuje kolektivni raspad koji prelazi u individualni. U društvu u kojem manjka komunikacije, teatar je sredstvo koje progovara o tabuiziranim temama:

Pozorište i jeste tu da raskrinkava stvari, tako možemo doči do ličnog, ali i kolektivnog samoizlječenja. Moramo razbiti okvire i predrasude, jer svaka porodica ima probleme i u određenom periodu svi se susretnemo sa njima. Moguće ih je prevazići i pronači lijek samo ako komuniciramo.

  • Kroz seksualnost glavne junakinje predstava dovodi u pitanje društveno prihvatljive norme koje mogu ugroziti slobodu pojedinca. Jedan od elemenata pozorišne predstave je i scenografija, a u predstavi ”Ljudožderka” pomoću scenografije je predstavljen stvarni i fiktivni svijet:

Scenografija pretače svijet mrtvih u svijet živih, jer mi i jesmo kao hodajući zombiji. Lejla je stopila ta dva svijeta koja se prepliću, jer je i tekst takav. Gubi se granica između stvarnosti i fikcije.

  • Živimo u društvu koje je bogato pričama koje se trebaju pričati kroz pozorište. Neovisno o pozorišnom žanru, svaka predstava može proširiti vidike i postaviti bitna pitanja:

Mislim da se trebamo saživiti sa pozorištem i otvoriti vrata ljudima koji ne dolaze često u pozorište, jer ono nudi neku vrst terapije koja nam je potrebna.

Predstava ”Ljudožderka” nalazi se na repertoaru BNP-a Zenica, a pored Lane Delić, uloge tumače Sabina Kulenović, Uranela Agić-Burina, Saša Handžić, Nusmir Muharemović i Dina Mušanović.