U novembarskom izdanju filmskog žurnala Blitz Screen osvrnut ćemo se na film “Doctor Sleep” redatelja Mikea Flanagana kao i na “El Camino”, naslov koji će oduševiti sve ljubitelje izuzetno cijenjene televizijske serije “Breaking Bad”.

Kada je 1980. godine  jedan od najvećih redatelja u povijesti svjetske kinematografije Stanley Kubrick krenuo u filmsku adaptaciju romana “Isijavanje” jednog od najcjenjenijih horor pisaca 20. i 21.vijeka i ubjedljivo najpopularnijeg, Stephena Kinga, činilo se kao spajanje iz snova. Umnogome, upravo to se i dogodilo. Kubrickovo “Isijavanje” će dobiti ogromni kultni status kod publike, hvalospjeve od kritičara i postat će jedno od najpriznatijih modernih horor ostvarenja i svojevrsni kulturološki fenomen. S druge strane, među rijetkim negativnim ocjenama filma, izdvojit će se ona koja je došla upravo od Stephena Kinga, koji će otvoreno pokazati razočarenje sa ekranizacijom. Kingov toliki animozitet prema Kubrickovu djelu vjerovatno potiče iz potpuno različitih umjetničkih svjetonazora dvojice autora. Dok je roman “Isijavanje” bio punokrvni nadnaravni horor snažne imaginacije i karakterizacije, Kubrickova verzija sa brojnim alteracijama bila je prvenstveno atmosferični, klaustrofobični i  simbolički horor triler čija je najveća snaga bila u vizuelnoj i stilskoj osebujnosti. Najvjerovatnije objašnjenje je da je autor romana smatrao da je redatelj izdao njegovu autentičnu viziju. I onda, 2013. godine, punih 36 godina nakon objavljivanja romana “Isijavanje”, Stephen King izdaje nastavak nazvan “Doctor Sleep” uz uglavnom pozitivne reakcije kritike i publike. Kada je talentirani horor redatelj Mike Flanagan tokom prve polovine 2019. godine obznanio da je završio snimanje filma “Doctor Sleep” u kojemu je odao počast objema verzijama “Isijavanja”, i Kingovoj i Kubrickovoj, takav pothvat se činio kao nemoguća misija, u startu osuđena na neuspjeh. Međutim, redatelj koji je brojne poklonike žanra oduševio prošle godine sa izvrsnom televizijskom adaptacijom književnog horor klasika autorice Shirley Jackson “Kuća na ukletom brdu”, sa svojim novim ostvarenjem zapravo je kreirao jedno od prijatnijih hollywoodskih iznenađenja godine.

Prošle su skoro 4 decenije od događaja prikazanih u “Isijavanju”, otkako su tada dječak Danny Torrance i njegova obitelj proveli jezivu i traumatičnu zimu u ukletom hotelu smještenom na planinskom masivu Colorada. Ti događaji ostavili su ozbiljne psihičke ožiljke na Dannyja. Danas, i pored velike vremenske distance od incidenta, on se još uvijek bori sa alkoholizmom, agresijom, sjećanjem na oca, unutarnjim demonima i stvarnim duhovima koji ga i dalje proganjanju zahvaljujući njegovom posebnom daru, poznatijem kao “isijavanje”. U očajničkom nastojanju da pobjegna od sopstvenih mračnih misli, Danny se ukrcava na bus i slučajno iskrcava u malom gradiću u New Hampshireu. Tamo se sprijateljuje sa Billy Freemanom, koji će mu pomoći da se učlani u društvo bivših alkoholičara ali mu također obezbjeđuje i posao u bolničkoj ustanovi za njegu starijih pacijenata. 8 godina kasnije, Danny je u dobrom stanju, trijezan i čvrsto usmjeren na posao, a njegove psihičke sposobnosti su pod kontrolom. Tako će biti sve dok mu se putem moći “isijavanja” telepatski ne obrati djevojčica Abra Stone koja također posjeduje dar sličan njegovom. Ispostavit će se da je Abra u velikoj opasnosti. Nju progoni nomadska sekta poznatija pod imenom Pravi čvor. Sekta predvođena ženom koja se odaziva na ime Rose Šešir zapravo je grupa svojevrsnih vampira koji se hrane duhovnom esencijom osoba sa posebnim psihičkim sposobnostima. Kako bi pomogao Abri, Danny će biti primoran  da se suoči sa svojim traumama iz djetinjstva.

Pred redateljem Mikeom Flanaganom bio je nimalo jednostavan zadatak – kako ujediniti adaptaciju romana Stephena Kinga sa kontinuitetom filmske verzije “Isijavanja” Stanleya Kubricka. Iznenađujuće, Flanagan to čini uvjerljivo, stilski koherentno i bez ozbiljnijih narativnih problema. Redatelj se služi Kubrickovom vizuelnom estetikom, montažnim rješenjima, ritmom pripovijedanja i soundtrackom, dok istovremeno nastoji ostati dosljedan temama i karakterima Kingova romana. Međutim, ono što možda najprije treba izdvojiti kao vrijednost filma “Doctor Sleep” je i njegov pokušaj da bude samostalno djelo, onoliko koliko je to u mogućnosti. Flanagan, koji je ekranizirao još jednu solidnu adaptaciju Kingova romana “Geraldova igra” očigledno pristupa hororu sa razumijevanjem sada već iskusnog majstora. On shvata da je riječ o žanru koji najbolje funkcionira kao hibrid nadnaravnih tema sa snažnom emotivnom i psihološkom podlogom. On svoj narativ strukturalno gradi u obliku triptiha, kroz prizmu tri centralna karaktera sa tri odvojene pripovjedne linije koje na kraju spaja u cjelinu. Pri tome posebno se ističe uvjerljiv način na koji je portretirao sektu Pravi čvor, dajući joj vividnu kompleksnost, intrigantnost i motivaciju i pretvarajući njihovog vođu Rose Šešir u jednu od upečatljiviijh filmskih horor negativki viđenih u posljednjoj dekadi. Filmaš kroz scenarij koji je također njegovo djelo, progovara o pomirbi sa prošlošću, bijegu od iste, o grijesima naših očeva i njihovoj težini koja se prenosi generacijama, o neizlječivim traumama iz djetinjstva. Flanaganu se može zamjeriti da je možda ipak nastojao biti previše toga u isto vrijeme. U takvom naporu, bilo je neminovno da velika ambicija i  mnoštvo podzapleta neće moći funkcionirati u savršenom balansu. Čini se da su upravo umjetne poveznice sa Kubrickovim filmom, rješenja i teret bez kojih bi “Doctor Sleeep” još bolje i slobodnije djelovao. Ovako, ostvarenje Majka Flanagan doima se kao efektno i upečatljivo žanrovsko djelo ali i djelo koje nema snagu ostvariti svoj puni potencijal jer nije u mogućnosti egzistirati neovisno od svojih slavnih filmskih korijena.

Osvajač 2 Zlatna Globusa za najbolju televizijsku dramsku seriju, 16 nagrada Emmy, 4 glavne nagrade Udruženja televizijskih kritičara. Još preciznije, ukupno 262 nominacije i 110 osvojenih prestižnih nagrada. Sve je to baština serije “Breaking Bad”, na našim prostorima također poznate i po nezgrapnom prijevodu “Na putu prema dolje”, po mnogima najbolje američke televizijske serije svih vremena, koja je ujedno ušla čak i u Ginisovu knjigu rekorda kao najbolje ocijenjen televizijski program od strane kritičara. Milionski fanovi kreacije scenariste i redatelja Vincea Gilligana vjerovatno teško izlaze na kraj s činjenicom da je prošlo punih 6 godina od emitiranja “Feline”, finalne epizode “Breaking Bada”. Naravno, istinski ljubitelji Giliganova remek-djela nedvojbeno prate i aktuelnu i također iznimno kvalitetnu tzv. spin-off seriju “Bolje nazovite Saula”, koja služi kao prequel “Beaking Badu” i koja je već ušla u četvrtu godinu emitiranja. No, onima kojima ni to nije dovoljno, Giligan je pripremio još jednu poslasticu. Riječ je o cjelovečernjem igranom filmu “El Camino”, koji djeluje kao nastavak ili preciznije produžetak događaja viđenih u već spomenutoj posljednjoj epizodi “Felina”. “El Camino” je prvotno nastao kao ideja za desetominutni kratki film, projekat koji je Giligan namjeravao napraviti za desetogodišnjicu od početka emitiranja serije. Na svu sreću, ideja je brzo mutirala u scenarij igranog filma koji prvenstveno prati daljnju sudbinu Jesseja Pinkmana, lika koji po mnogima nije dobio dovoljnu kvalitetnu završnicu u finalu “Breaking Bada”.

Bitno je naglasiti da je “El Camino” skoro isključivo film namijenjen nostalgičnim fanovima ili barem gledateljima serije “Breaking Bad”. Svi ostali teško će se izboriti sa događajima, dijalozima i karakterima na ekranu i  reakcije na iste uglavnom će biti zbunjenost ili ravnodušnost. Lik Jesseja Pinkmena u glavi idejnog tvorca Vincea Giligana u početku je zamišljen kao kratkotrajan karakter sitnog kriminalca čija je svrha glavnog junaka serije Waltera Whitea uvesti u narko svijet i potom nestati, odnosno najvjerovatnije poginuti. Međutim, sudbina je htjela drugačije. Prostom snagom karizmatičnosti lika kao i sjajnim glumačkim nastupom glumca Aarona Paula, Jesse će brzo evoluirati u drugog najznačajnijeg protagonistu “Breaking Bada” i jedinog istinskog moralnog kompasa u kompletnoj seriji. Pinkmen je funkcionirao kao centralna figura mnogih epizoda televizijskog šoua ali je i dalje uvijek ostajao u sjeni Waltera Whitea kojeg je briljantno interpretirao Bryan Cranston. “El Camino” je stoga umnogome više nego uvjerljiv dokaz da je Aaron Paul, a kroz njega i Jesse Pinkmen, u stanju bez problema iznijeti cjelo djelo na svojim plećima u vidu solo protagoniste.

“Breaking Bad” se završava smrću glavnog antijunaka Waltera Whitea i oslobođenjem Jesseja Pinkmena iz zatočeništva sa neizvjesnom budućnošću ispred sebe. “El Camino” počinje upravo s tom završnicom. Pred Jessejem je samo jedna nedoumica – da li se predati vlastima ili pokušati obezbijediti dovoljno novca za bijeg iz Albuquerqueja. Naravno, odlučuje se za drugu opciju i počinjemo pratiti korak po korak rješavanja mnogih problema i nepredviđenih situacija. Istovremeno, kroz niz flešbekova, svjedoci smo podsjećanja na period njegovog traumatičnog boravka u neonacističkom kavezu, kao i na prošle susrete sa dobro znanim licima. “El Camino” je najprije mali podsjetnik na ono što je seriju “Breaking Bad” činilo toliko kvalitetnom. Prepoznatljivi Giliganov autorski pečat primjetan je naročito u njegovom dramskom fokusiranju na mikro detalje kao što je logistička problematika u kriminalnom miljeu, poput distribucijskih meža, uspostavljanja teritorija, uklanjanja leševa ili obične komunikacije. Također, ponovo su tu minijaturne humoristične epizode, korištenje automobila skoro kao karaktera i nezaobilazni okršaji u stilu western obračuna. Dakle, upravo ono što bi se i trebalo očekivati od jedne epizode serijala “Breaking Bad”. “El Camino” funkcionira kao njegova produžena ruka koja ipak ne donosi ništa novo osim zaokruženije ali i dosta predvidljive priče Jesseja Pinkmena. To otvara pitanje koliko je zapravo jedan ovakav projekat uopće bio neophodan. “El Camino” je trnovito, znalački kreirano i dovoljno uzbudljivo putovanje ali i putovanje koje su istinski fanovi izvornika već prije šest godina isplanirali u svojim mislima. Na kraju, svakako vrijedi spomenuti da “El Camino” služi i kao in memoriam legendarnom glumcu Robertu Forsteru koji je u njemu reprizirao rolu Eda i koji je nažalost preminuo na dan premijernog prikazivanja filma.